Paul-Henri Spaak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Paul-Henri Spaak (25. januar 1899 - 31. jul 1972) bio je belgijski socijalistički političar, diplomat i državnik, najpoznatiji po tome što se, zajedno sa Robertom Schumanom i Jeanom Monnetom, smatra glavnim tvorcem političkih institucija od kojih potiče današnja Europska unija.
Rođen u uglednoj i uticajnoj porodici Spaak, u domovini je slavu stekao kao teniser i advokat, prije nego što se 1935. priključio Belgijskoj radničkoj partiji, a potom, uz nekoliko prekida, služio kao belgijski ministar vanjskih poslova od 1939. do 1966. godine. Spaak je za vrijeme Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije služio u belgijskoj vladi u izbjeglištvu te je sa svojim nizozemskim i luksemburškim kolegama 1944. godine sklopio sporazume o carinskoj uniji temeljem kojih će nakon rata biti stvoren Beneluks, svojevrsno jezgro i model za buduće evropske intergracije. Spaak je u tri navrata - od 1938. do 1939. godine, 1946. te od 1947. do 1949. godine - služio i kao premijer. Godine 1952. je postao predsjednik Evropske komisije za ugljen i čelik te bio jedan od tvoraca Rimskog sporazuma kojim je 1957. godine stvorena Evropska ekonomska zajednica. Spaak je od 1957. do 1961. služio kao generalni sekretar NATO-pakta.
Remove ads
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads