Pjesma Eurovizije 2017.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Pesma Evrovizije 2017. (engleski: ; francuski: ) je bio 62. po redu izbor za Pesmu Evrovizije. Održao se u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, zahvaljujući pobedi Džamale na Evroviziji 2016. godine u Stokholmu, sa pesmom 1944.[1] Ovo je bio drugi put da je Ukrajina domaćin takmičenja, prethodni put domaćin je bila 2005. godine. Takmičenje se sastojalo iz dva polufinala i finala, a datumi održavanja polufinalnih večeri su 9. i 11. maj 2017. godine dok se veliko finale održalo 13. maja iste godine.[2]
42 zemlje su učestvovale na takmičenju. Portugal i Rumunija su se vratile nakon odsustva 2016. godine, dok se Bosna i Hercegovina povukla sa takmičenja zbog finansijskih poteškoća, a Rusija se povukla sa takmičenja zbog zabrane ulaska u Ukrajinu njihove predstavnice.
Posle pedeset i više godina čekanja, Portugal je ostvario svoju prvu ubedljivu pobedu. Predstavljao ju je Salvador Sobral sa pesmom Amar pelos dois.
Remove ads
Izbor grada domaćina
Šef emitera domaćina, Nacionalne ukrajinste televizije (NTU) i šefica Ukrajinske delegacije, Viktorija Romanova, je izjavila 18. maja 2016. da će prvi sastanak u vezi sa organizacijom biti održan pre 8. juna, tokom koje će ERU i NTU videti tehničke mogućnosti vezane za takmičenje, kao i bilo koji trening potreban za organizaciju takmičenja. Romanova je takođe objavila da će grad domaćin biti objavljen tokom leta.[3][4][5]
NTU i vlada Ukrajine su 23. juna pokrenuli konkurs za zainteresovane gradove koje bi želele da budu domaćini na takmičenju.[6][7] Selekcija grada domaćina biće dirigovana u četiri staze:
- 24. jun- 8. jul: Zainteresovani gradovi su formalno pozvani da konkurišu za domaćinstvo.
- 8–15. jul: Grupa radnika sa NTU i Lokalnim ogranizacijskim komitetom (LOC) predvođenim od strane premijera Ukrajine Volodimir Grojsman je ocenjivala gradove.
- 18–22. jul: Gradovi kandidati formalno su konkurisali za domaćinstvo LOC. Izbor je smanjen na tri grada i predat je ERU.
- 22. jul- 1. avgust: Tri grada kandidata biće pregledana od strane LOK i ERU. Pres konferencija biće održana kako bi objavili rezultate i izabrali grad domaćina.
Kriterijumi za izbor grada domaćina su sledeći:[8]
- Mesto održavanja mora biti pokriveno sa najmanje 7,000 gledalaca ili 10,000 gledalaca.
- Međunarodni pres centar mora biti u mogućnosti da primi ne manje od 1,550 novinara.
- Mesta moraju obezbediti i ceremonije otvaranja i zatvaranja za najmanje 3,000 posetilaca.
- Grad domaćin mora da ima fer cene hotelskih soba u skladu sa evropskim standardima, koji su smešteni blizu mesta održavanja i blizu centra grada. Najmanje 2,000 soba moraju biti obezbeđeni: 1,000 za delegacije koje učestvuju i 1,000 za akreditovane medije i obožavaoce.
- Grad domaćin mora biti u mogućnosti da obezbedi sigurnost i obezbeđenje učesnika, delegacija i obožavaoca.
Šest gradova su poslale svoje prijave 8. jula: Dnjepar, Harkov, Herson, Kijev, Lavov i Odesa.[9] Ministar kulture, Jevhen Niščuk je 30. juna izjavio da odgovarajuće mesto održavanja ne postoji, predloživši da bi trebalo izgraditi novu arenu u Kijevu ili Lavovu.[10]
Šest gradova je zvanično prikazano LOK-u u specijalnoj emisiji koja se zvala Bitka gradova, prenešena od strane Prvog kanala Ukrajine, Radio Ukrajine i Jutjub kanala Ukrajinske televizije. Tokom emisije, predstavnici gradova su predstavljali svoje gradove:[11]
- Dnjepar: Boris Filatov (gradonačelnik)
- Harkov: Igor Terehov (gradonačelnik)
- Herson: Volodimir Mikolajenko (gradonačelnik)
- Kijev: Oleksej Režnjikov
- Lavov: Andrij Moskalenko (gradonačelnik)
- Odesa: Pavel Vugelman (gradonačelnik)
Članovi LOK-a, mediji, ukrajinski muzički eksperti i fanovi su takođe učestvovali u diskusiji.
Aplikacije Dnjepra, Kijeva i Odese su ostali sačuvani 22. jula. 30. jula ERU je objavila da bi 1. avgusta trebalo objaviti grad domaćina.[12]
Objava grada domaćina se okečuje 24. avgusta.[13]
† Grad domaćin ‡ I dalje u igri
9. septembra 2016. Kijev je izabran za grada domaćina takmičenja 2017. godine.[24]
Remove ads
Format
Datum održavanja
Preliminarni datumi su objavljeni prilikom susreta šefova delegacija u Stokholmu, da bi polufinala trebalo da se održe 16. i 18. maja, a finale 20. maja. Ovi datumi su izabrani kako bi se izbegli veliki sportski događaji u to vreme.[25]
Kasnije je EBU 24. juna pomerio preliminarne datume za nedelju dana ranije.[6] Ukrajinska televizija je tražila da pomeri datume, jer se 18. maj poklapa sa danom sećanja na žrtva genocida Krimskih Tatara.[26][27] Ali, trenutni datumi se poklapaju sa datumima održavanja polufinala 2016-17 UEFA Lige Šampiona i Lige Evrope.[27]
Zvanični datumi su objavljeni nakon objave grada domaćina, tako da će se polufinala održati 9. i 11. maja, a finale 13. maja.[6]
Žreb za polufinale
Žreb za polufinale je održan 31. januara 2017. godine u Kijevu. Zemlje učesnice, sem direktnih finalista (domaćina Ukrajine i velike petorke), su podeljene u šest šešira, formiranih na osnovu istorijata razmene poena među državama u poslednjih 10 godina, po čemu će kasnije biti izvučeni učesnici po polufinalima.[28]
Sastav šešira je bio sledeći:
Napomene:
Grafički dizajn
30. januara 2017. je predstavljen logo i slogan takmičenja koji glasi Celebrate Diversity. Supervizor Jon Ola San je izjavio da slogan ujedinjuje zemlje širom Evrope kako bi slavili jedinstvene razlike i sjajnu muziku. Logo takmičenja se sastoji od tradicionalne ukrajinske ogrlice Namisto koja predstavlja amajliju, simbol lepote i zdravlja. Izrađena je od raznovrsnih nanizanih perli, gde svaka ima drugačiji izgled i tako istovremeno predstavlja obeležje induvidualnosti i raznovrsnosti.[29]
Voditelji
27. februara 2017. je objavljeno da će voditelji takmičenja biti ukrajinski komičar i glumac Oleksandr Skičko, radijski i televizijski voditelj Volodimir Ostapčuk i voditelj Timur Mirošničenko koji je evrovizijskoj publici poznat po tome što je bio voditelj na takmičenjima za Dečju pesmu Evrovizije 2009. i 2013. godine.[30] Biće ovo prvi put da sastav voditelja čine tri muškarca.
Remove ads
Zemlje učesnice
31. oktobra 2016. godine ERU je prvobitno objavila da bi na takmičenju 2017. godine trebalo učestovati 43 zemlje čime bi bio izjednačen rekord po broju učesnika iz 2008. i 2011. godine. Portugal i Rumunija će se vratiti nakon odsustva 2016. godine, dok se Bosna i Hercegovina povukla sa takmičenja zbog finansijskih poteškoća.[31]
13. aprila 2017. Rusija se povukla sa takmičenja, zato što je ukrajinska vlada ruskoj predstavnici Juliji Samojlovoj zabranila ulazak u zemlju zbog održanog nastupa na Krimu. Tako je broj učesnika smanjen na 42.[32]
Izvođači koji su učestvovali ranije
Grupa O'G3NE je ranije predstavljala Holandiju na Dečjoj pesmi Evrovizije 2007. godine sa pesmom Adem in, adem uit gde su završile na 11. mestu.
Tamara Gačečiladže je bila članica grupe Stefan i 3G koja je trebala da predstavlja Gruziju na Pesmi Evrovizije 2009. sa pesmom We Don't Wanna Put In, ali su odustali od takmičenja jer su odbili da promene pesmu na zahtev ERU iz političkih razloga.
Imri Ziv je bio prateći vokal predstavnicima Izraela na takmičenjima 2015. i 2016. Nadavu Gueđu i Hoviju Star.
Omar Naber je ranije predstavljao Sloveniju na Pesmi Evrovizije 2005. sa pesmom Stop gde se nije plasirao u finale.
Grupa Sanstrouk Projekt je zajedno sa Oljom Tirom ranije predstavljala Moldaviju na Pesmi Evrovizije 2010. sa pesmom Runaway gde su završili na 22. mestu u finalu.
Tijana Bogićević je bila prateći vokal Nini na Pesmi Evrovizije 2011.
Kojt Tome i Laura Poldvere su ranije predstavljali Estoniju na različitim takmičenjima; Kojt Tome je predstavljao Estoniju na Pesmi Evrovizije 1998. sa pesmom Mere lapsed gde je završio na 12. mestu, a Laura Poldvere je predstavljala Estoniju na Pesmi Evrovizije 2005. kao članica grupe Santrajb sa pesmom Let's Get Loud gde se nije plasirala u finale.
Valentina Moneta će po četvrti put predstavljati San Marino na Pesmi Evrovizije, ovaj put u duetu sa Džimijem Vilsonom. Prethodno je učestvovala na takmičenjima 2012., 2013. i 2014. godine.
Prvo polufinale
18 zemalja je učestvovalo u prvom polufinalu. Pravo glasa su imali publika i članovi žirija iz Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i Španije.[33]
Drugo polufinale
18 zemalja je učestvovalo u drugom polufinalu. Pravo glasa su imali publika i članovi žirija iz Nemačke, Ukrajine i Francuske.[33] Rusija je trebala da nastupi pod rednim brojem tri u ovom polufinalu, ali su odustali od takmičenja nakon što je ukrajinska vlada zabranila njihovoj predstavnici Juliji Samojlovoj ulazak u zemlju.[32]
Finale
Remove ads
Rezultati
U sledećim tabelama nalaze se detaljniji statistički podaci o rezultatima glasanja po državama.
Rezultati prvog polufinala
Rezultati drugog polufinala
Rezultati finala
Remove ads
Ostale zemlje
Da bi određena država mogla da stekne pravo učešća na takmičenju Evrosonga, ona mora da bude aktivna članica Evropske radiodifuzne unije (EBU-a).[42] EBU je poslao poziv za učešće na Pesmi Evrovizije 2017. godine svim aktivnim članovima, kojih je trenutno 56.[42] Svoje učešće je do sada potvrdilo nekoliko zemalja, a sledeće države iskazale su jasnu (ne)zainteresovanost.
Aktivni članovi EBU-a
Andora - Radio-televizija Andore (RTVA) je 19. maja 2016. objavila da se neće vratiti na takmičenje 2017. godine.[43]
Bosna i Hercegovina - BHRT je 28. septembra 2016. potvrdila da Bosna i Hercegovina neće učestovati na takmičenju u Kijevu zbog finansijskih poteškoća. Ranije tokom 2016. godine ERU je forsirala BHRT da se povuče sa takmičenja zbog dugova od 6 miliona švajcarskih franaka.[44]
Luksemburg - Dok je Radio-televizija Luksemburg (RTL) 25. maja 2016. objavila da neće učestvovati na takmičenju,[45] Komitet peticija vlade Luksemburga je 21. juna objavio da su primili peticiju, u kojoj nalažu da se Luksemburg vrati na takmičenje. Vlada je odlučila da rasprave o mogućnostima peticije, kao i mogućnosti povratka Luksemburga u budućnosti.[46]
Monako - Monegaška televizija (TMC) je 19. avgusta 2016. objavila da se neće vratiti na takmičenje 2017. godine.[47]
Rusija - Rusija je prvobitno trebala da učestvuje na takmičenju, ali zbog zabrane ulaska u Ukrajinu predstavnici Juliji Samojlovoj, ruska televizija je odustala sa takmičenja.[32]
Slovačka - Slovačka televizija je objasnila da Slovačke nema na takmičenju iz finansijskih razloga još od 2012. godine. O učešću 2017. godine će se raspravljati kasnije tokom 2016. godine. Međutim, slovačka televizija je 24. oktobra 2016. potvrdila da neće učestvovati na takmičenju 2017. godine.[48]
Turska - Bilo je puno glasina da se Turska vraća na takmičenje, na kraju nijedna od ovih glasina nije bila tačna. Turska se povukla sa takmičenja 2013. godine zbog statusa velike petorke i zbog sistema glasanja koji se koristi na takmičenju.[49] 24. oktobra 2016. turska televizija je potvrdila da Turska neće učestvovati na takmičenju 2017. godine.[50]
Remove ads
Međunarodni prenosi i glasanja
Glasanja i objavljivači rezultata
Redosled glasanja je objavljen na dan finala.[51]
Švedska — Viktorija
Azerbejdžan — Tural Asadov
San Marino — Lia Fjorio i Điđi Restivo
Latvija — Aminata (letonska predstavnica na Pesmi Evrovizije 2015)
Izrael — Ofer Nahšon
Crna Gora — Tijana Mišković
Albanija — Andri Džahu
Malta — Marta Feneč
Makedonija — Ilija Grujoski
Danska — Ula Esendrop
Austrija — Kristina Inhof
Norveška — Markus i Martinus
Španija — Nives Alvares Garsija
Finska — Dženi Vartijainen
Francuska — Elodi Gosujin
Grčka — Konstantinos Kristoforou (kiparski predstavnik na Pesmi Evrovizije 1996, Pesmi Evrovizije 2002. kao član grupe Van i Pesmi Evrovizije 2005)
Litvanija — Egle Daugelaite
Estonija — Juri Potsman (estonski predstavnik na Pesmi Evrovizije 2016)
Moldavija — Glorija Gorceag
Armenija — Iveta Mukučjan (jermenska predstavnica na Pesmi Evrovizije 2016)
Bugarska — Borijana Gramatikova
Island — Bo Haldorson (islandski predstavnik na Pesmi Evrovizije 1995)
Srbija — Sanja Vučić (srpska predstavnica na Pesmi Evrovizije 2016)
Australija — Li Lin Čin
Italija — Đulija Valentina Palermo
Njemačka — Barbara Šuneberger
Portugal — Filomena Kautela
Švicarska — Luka Heni
Nizozemska — Dauve Bob (holandski predstavnik na Pesmi Evrovizije 2016)
Irska — Niki Birn (irski predstavnik na Pesmi Evrovizije 2016)
Gruzija — Nika Kočarov (gruzijski predstavnik na Pesmi Evrovizije 2016)
Kipar — Džon Karajanis (kiparski predstavnik na Pesmi Evrovizije 2015)
Belorusija — Aljona Lanskaja (beloruska predstavnica na Pesmi Evrovizije 2013)
Rumunija — Sonja Argint Ionesku
Mađarska — Čila Tatar
Slovenija — Katarina Čas
Belgija — Fani Žilard
Poljska — Ana Popek
Ujedinjeno Kraljevstvo — Katrina Leskanič (pobednica Pesme Evrovizije 1997. kao član grupe Katrina end de Vejvs)
Hrvatska — Uršula Tolj
Češka — Radka Rosicka
Ukrajina — Zlata Ognjevič (ukrajinska predstavnica na Pesmi Evrovizije 2013)
Komentatori
Azerbejdžan — Azer Sulejmanli (İTV, polufinala i finale)
Albanija — Andri Džahu (TVSH, RTSH HD, RTSH Muzikë i Radio Tirana, polufinala i finale)
Australija — Mif Varhust i Džoel Krizi (SBS One, polufinala i finale)[52]
Austrija — Andi Knol (ORF eins, polufinala i finale)[53]
Belgija — Holandski: Piter van de Vajr (één, polufinala i finale);[54] Francuski: Žan-Luj Lahaj i Moren Lojs (La Une, polufinala i finale)[55]
Belorusija — Evgenij Perlin (Belarus-1 i Belarus 24, polufinala i finale)[56]
Bugarska — Elena Rozberg i Georgi Kušvalijev (BNT 1 i BNT HD, polufinala i finale)
Grenland* — biće određeno (KNR, finale)[57]
Gruzija — Tuta Čkeidže (GPB First Channel, polufinala i finale)
Grčka — Marija Kozaku i Jorgos Kapuzidis (ERT1, ERT HD i ERT World, polufinala i finale)[58]
Danska — Ole Topholm (DR1, polufinala i finale)[59]
Estonija — Marko Rejkop (ETV, polufinala i finale);[60]
Izrael — Bez komentara (Channel 1, polufinala i finale);[61] Kobi Menora, Dori Ben Zev i Alon Amir (88 FM, drugo polufinale i finale);[62]
Irska — Marti Velan (RTÉ2, polufinala; RTÉ One, finale)[63]
Island — Gisli Martein Baldurson (RÚV, polufinala i finale)
Italija — Andrea Delogu i Ema Stokholma (Rai 4, polufinala); Flavio Insina i Federiko Ruso (Rai 1, finale)[64][65]
Japan* — biće određeno (NHK, polufinala i finale)
Jermenija — Avet Barsegjan i Gohar Gasparjan(Armenia 1, polufinala i finale)[66]
Kazahstan* — Dijana Snegina i Kaldibek Žajsanbajev (Khabar Agency, polufinala i finale)[67]
Kina* — Li Vej Song i Li Ši Šijong (Hunan TV, polufinala i finale)
Kipar — Tasos Trifonos i Kristijana Artemiju (RIK 1, RIK SAT, RIK HD i Trito Programma, polufinala i finale)
Letonija — Valters Fridenbergs (LTV1, polufinala i finale) Toms Grevinš (LTV1, finale)[68]
Litvanija — Darijus Užkuraitis i Geruta Griniute (LRT, LRT HD i LRT Radijas, polufinala i finale)[69]
Mađarska — Kristina Ratonji i Fredi (Duna, polufinala i finale)[70]
Makedonija — Karolina Petkovska (MRT 1, polufinala i finale)[71]
Malta — Artur Karuana (TVM, polufinala i finale)
Moldavija — Glorija Gorceag (Moldova 1, Radio Moldova, Radio Moldova Muzical i Radio Moldova Tineret, polufinala i finale)[72]
Nemačka — Piter Urban (EinsFestival i NDR, drugo polufinale; Das Erste, finale)[73]
Norveška — Olav Viksmo Sletan (NRK1, polufinala i finale);[74]
Poljska — Artur Orzeč (TVP 1 i TVP Polonia (uživo); TVP Rozrywka i TVP HD (dan kasnije), polufinala i finale)[75]
Portugal — Žoze Karloš Malato i Nuno Galopim (RTP1 i RTP Internacional, polufinala i finale)[76]
Rumunija — Lijana Stanciju i Radu Andrei Tubor (TVR 1 i TVR HD, polufinala i finale)
SAD* — Mišel Visaž i Ros Metjuz (Logo TV, finale)[77]
San Marino — Lia Fjorio i Điđi Restivo (SMtv San Marino i Radio San Marino, polufinala i finale)[78]
Slovenija — Andrej Hofer (RTV SLO2, polufinala; RTV SLO1, finale; Radio Val 202, drugo polufinale i finale; Radio Maribor, polufinala i finale)[79]
Srbija — Silvana Grujić i Olga Kapor (RTS 1, RTS HD i RTS SAT, prvo polufinale); Duška Vučinić-Lučić (RTS 1, RTS HD i RTS SAT, drugo polufinale i finale)[80][81][82]
Ujedinjeno Kraljevstvo — Skot Mils i Mel Gijedrojk (BBC Four, polufinala); Grejam Norton (BBC One, finale); Ken Brus (BBC Radio 2, finale)[83]
Ukrajina — Tetijana Terehova i Andrij Horodiskij (UA:Pershyi, polufinala i finale);[84]
Finska — Finski: Miko Silvenojnen (Yle TV1, prvo polufinale; Yle TV2, drugo polufinale i finale); Švedski: Eva Franc i Johan Lindros (Yle TV1, prvo polufinale; Yle TV2, drugo polufinale i finale)[85]
Francuska — Marijan Džejms i Džeri (France 4, polufinala); Marijan Džejms, Stefan Bern i Amir Hadad (France 2, finale)[86]
Holandija — Jan Smit i Kornald Mas (NPO 1, polufinala i finale)[87]
Hrvatska — Duško Ćurlić (HRT 1, polufinala i finale); Zlatko Turkalj (HR 2, polufinala i finale)[88]
Crna Gora — Dražen Bauković i Tijana Mišković (TVCG 1 i TVCG SAT, polufinala i finale)[89]
Češka — Libor Bouček (ČT2, polufinala; ČT1, finale)[90]
Švajcarska — Nemački: Sven Epinej (SRF zwei, polufinala; SRF 1, finale); Piter Šnajder i Gabrijel Veter (SRF 1 i Radio SRF 3, finale) Francuski: Žan-Mark Ričard i Nikolas Taner (RTS Deux, polufinala; RTS Un, finale); Italijanski: Klarisa Tami i Sebalter RSI La 2, polufinala; RSI La 1, finale)[91]
Švedska — Mons Selmerlev i Edvard af Silen (SVT1, polufinala i finale);[92]
Španija — Hose Marija Injigo i Hulija Varela (La 2, polufinala; La 1, finale)[93]
Remove ads
Službeni album
Eurovision Song Contest: Kyiv 2017 je službeni kompilacijski album takmičenja održanog 2017. godine, koji je sastavila Evropska radiodifuzna unija, a 21. aprila 2017. godine je izdala kuća Universal Music Group. Album sadrži sve 42 pesme izvedene na Evrosongu 2017. godine, uključujući i Rusiju koja se povukla sa takmičenja.[94]
Remove ads
Napomene
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads