Predsjednički izbori u Hrvatskoj 2014.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Izbori za predsjednika su se u Hrvatskoj održali od 18. prosinca 2014 do 11. siječnja 2015. Prvi krug je održan 18. prosinca, te s obzirom da nijedan od kandidata nije osvojio 50% glasova nužnih za pobjedu, dva kandidata s najvećim brojem glasova - trenutni predsjednik Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović, kandidatkinja desne koalicije na čelu s HDZ-om. - natjecala se u drugom krugu, koji će biti održanom 11. siječnja 2015. Na njemu je tijesnom većinom pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, što je prvi slučaj da je predsjednik - inkumbent i kandidat sa prednošću iz prvog kruga poražen, odnosno da je pobijedila žena-kandidat.
Remove ads
Kandidati
Na izborima sudjeluju četiri kandidata:
- Ivo Josipović, trenutačni predsjednik, koga podupire Socijaldemokratska partija Hrvatske i koji nastupa s pozicije lijevog centra.[1] Njega podupiru i druge članice vladajuće Kukuriku koalicije: Hrvatska narodna stranka (HNS-LD),[2] Istarski demokratski sabor (IDS)[3] i Hrvatska stranka umirovljenika (HSU).[4] Osim njih, potporu su Josipoviću pružili i Hrvatski laburisti (HL)[5] te Održivi razvoj Hrvatske (ORaH).[6]
- Kolinda Grabar-Kitarović, kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koja nastupa s pozicije desnog centra, svoju je namjeru da se kandidira obznanila 12. lipnja 2014.[7] Nju podupiru i druge članice oporbene koalicije desnog centra: Hrvatska seljačka stranka,[8] Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS), Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević, Zagorska demokratska stranka, Hrvatski rast i Blok umirovljenici zajedno.
- Milan Kujundžić, član desne populističke Hrvatske zore (HZ), koja je izvanparlamentarna stranka, kandidat koalicije Savez za Hrvatsku. Kandidaturu je zvanično potvrdio 18. listopada 2014.[9]
- Ivan Vilibor Sinčić, student, politički aktivist udruge Živi zid.
Povučene kandidature
- Anto Đapić odustao je od kandidature 5. prosinca 2014. i dao svoju potporu Kolindi Grabar-Kitarović.[10]
- Ivan Grubišić odustao je 6. prosinca 2014. i dao potporu Ivanu Rudi.[11]
- Ivan Rude, odvjetnik koji se bavio predstečajnim nagodbama u nekoliko velikih kompanija te kandidat izvanparlamentarne stranke Glas razuma, koja nastupa s lijeve populističke pozicije i platforme zalaganja za radnička prava. Odustao je od izborne utrke 6. prosinca nakon što nije uspio prikupiti 10.000 potpisa neophodnih za podnošenje zvanične kandidature.[12]
Remove ads
Prvi krug
Kandidati su za morali podnijeti najmanje 10.000 potpisa građana Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) da bi njihove kandidature mogle biti zvanično prihvaćene. Potpisi su morali biti prikupljeni u razmaku od dvanaest dana, tj. između 25. studenog do 6. prosinca 2014. Rok za podnošenje kandidature istijecao je u ponoć 6. prosinca, pri čemu je većina kandidata, pokazujući razmjere potpore koju uživaju, podnijela daleko više potpisa nego što je bilo potrebno. Nakon provjere DIP je utvrdio konačnu listu kandidata, a izborna je kampanja zvanično počela 9. prosinca i trajat će osamnaest dana, tj. do 26. prosinca 2014.
Remove ads
Istraživanja javnog mnijenja
Prije predizborne kampanje
Istraživanja i ankete prije predsjedničke predizborne kampanje odnosno do 9. prosinca:
Rezultati prvog kruga
Prvi krug predjedničkih izbora obilježila je mrtva utrka između Josipovića i Grabar-Kitarović. Razlika između njih bila je samo 1,24%.[18] Politolog Boško Picula smatra da ovako mala razlika između Josipovića i Grabar-Kitarović oslikava podjelu hrvatskog društva.[19]
Josipovićev rezultat bio je lošiji je od očekivanog. To je politolog Davor Gjenero ocijenio kao "strašan šok" za Josipovića, ali i za vladajuću Kukuriku koaliciju.[19] Josipović je nakon objave rezultata najavio pobjedu i u drugom krugu.[20] Grabar-Kitarović je rezultate prvog kruga izbora okarakterizirala kao želju građana za promjenama.[21]
Najveće iznanađenje izbora bio je Ivan Sinčić, kandidat Živog zida koji je dobio 16,42% glasova.[22] Nakon objave rezultata, Sinčić je izjavio da je "pobjednik Živi zid", najavio je i sudjelovanje na parlamentarnim izborima uz nadu da će ga podržati njegovi birači.[23] Politolog Zdravko Petak smatra da razlog u iznanađenju leži u "protestnom glasovanju" i "drukčijem gledanju na razvoj i socijalnu situaciju koja je dosta teška". Petak je ocijenio da je to zbog toga jer "vodeće hrvatske politike ne nude rješenje za izlaz iz krize", a Sinčićev uspjeh okarakterizirao je kao "radikalizaciju politike". Politolozi pak smatraju da će njegovi glasači uglavnom apstinirati u drugom krugu.[19]
U Kujundžićevom izbornom stožeru očekivali su najmanje oko 10% podrške, no dobio je 6,30%.[24] Kujundžićev slab rezultat bio je iznenađujući. Značajnu podršku izgubio je među biračima podrijetlom iz BiH, ali i iz same BiH kada je napravio gaf izjavivši da se protivi trećem entitetu i da podržava "konstitutivnost naroda na cjelokupnom teritoriju BiH", odnosno odluku Ustavnog suda koja je narušila konstitutivnost Hrvata u čitavoj BiH. U ovakvom stavu su ga podržali predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, Zvonko Jurišić, predsjednik HSP-a BiH, ali i HDZ 1990.[25]
Politički analitičari drže kako će u drugom krugu Josipović i Grabar-Kitarović morati osmisliti način na koji će privući Sinčićeve glasače, koji će odigrati odlučujuću ulogu u drugome krugu.[19]
Remove ads
Drugi krug
U drugom krugu izbora pobjedila je Kolinda Grabar-Kitarović.[26]
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads