Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je bilo vrhovni izvršni organ vlasti Republike Bosne i Hercegovine za vrijeme rata od 1992. do 1995. Činilo ga je sedam članova - po dva iz muslimanskog (od 1993. bošnjačkog), srpskog i hrvatskog naroda i jedan predstavnik "ostalih" naroda i narodnosti. Nastalo je temeljem prvih višestranačkih izbora 1990. za tadašnje Predsjedništvo SR BiH, a na kome su pobijedili predstavnici tri glavne nacionalne stranke - muslimanske SDA, srpske SDS i hrvatske HDZ. U originalnom sastavu su ga činili:

• Fikret Abdić (SDA)
• Alija Izetbegović (SDA)
• Ejup Ganić (SDA) (kao zastupnik Jugoslavena)
• Biljana Plavšić (SDS)
• Nikola Koljević (SDS)
• Stjepan Kljujić (HDZ BiH)
• Franjo Boras (HDZ BiH)

Godine 1992. su nakon proglašenja Republike Srpske Predsjedništvo napustili Plavšić i Koljević, a nešto kasnije i Franjo Boras. Tada je odlučeno da se na ispražnjena mjesta kooptiraju bivši kandidati koji su na izborima osvojili najveći broj glasova. Kao predstavnici Srba su kooptirani Nenad Kecmanović i Mirko Pejanović, a kao predstavnik Hrvata Ivo Komšić. Nešto kasnije je Kecmanović također napustio Predsjedništvo, pa je umjesto njega kooptirana Tatjana Ljujić-Mijatović.

Godine 1993. je iz Predsjedništva zbog secesionističke pobune u Velikoj Kladuši izbačen Abdić, te je njegovo mjesto preuzeo Nijaz Duraković.

Predsjedništvo je djelovalo sve do primjene odredbi Daytonskog sporazuma temeljem kojih je oformljeno Predsjedništvo BiH koje čine tri člana.