Rusko meso

Rusko meso hrvatski je kriminalistički film iz 1997. godine kojeg je režirao i napisao Lukas Nola.^[1] Glavne uloge tumače Barbara Nola, Ivo Gregurević i Goran Grgić. Radnja se odvija oko djevojke ide koja odluči pronaći ubojicu svoje sestre, te radi istraživanja postane prostitutka. Na filmskom festivalu u Puli Snježana Tomljanović osvojila je nagradu za najbolju šminku.^[2]

Rusko meso
kino poster
Režija	Lukas Nola
Producent	HRT
Scenario	Lukas Nola
Uloge	Ivo Gregurević Barbara Nola Goran Grgić Ljubomir Kapor Inge Appelt Nina Violić Jelena Miholjević Ksenija Ugrina Nataša Dorčić Filip Šovagović
Muzika	Boris Runjić
Fotografija	Stanko Herceg
Montaža	Slaven Zečević
Datum(i) premijere	1997.
Trajanje	114 min.
Zemlja	Hrvatska
Jezik	hrvatski
Rusko meso na Internet Movie Database

Radnja

Kriminalac Vuk, vlasnik bordela, nakon orgije uz opijate i kokain gubi kontrolu i ubija prostitutku Lauru. Iako policijsko izvješće navodi da se radi o samoubojstvu, Laurina sestra Ida sumnja u to, ali joj bratić i bolničar savjetuje da ne postavlja previše pitanja. Ida svejedno odluči istražiti slučaj, dijelom i stoga jer ju grize savijest pošto nije imala dobar odnos sa sestrom. Lažno se zapošljava kao prostitutka u bordelu, a ubrzo joj prijatelj postaje bordelski tjelesni čuvar Hrvoje, koji je pak prerušeni detektiv. Ida upoznaje vlasnika bordela, Vuka, kao i mnoge mušterije te djevojke iz struke.

Glavne uloge

• Barbara Nola - Ida Palamar
• Ivo Gregurević - Vuk
• Goran Grgić - Hrvoje
• Ljubo Kapor - Benelli
• Inge Appelt - Lili
• Nina Violić - Suzana
• Jelena Miholjević - Valerija
• Ksenija Ugrina - Milica
• Nataša Dorčić - Renata
• Filip Šovagović - Rožić
• Goran Navojec - Miško
• Ksenija Pajić - Andrea
• Dijana Bolanča - Mimi
• Filip Nola - Romano
• Nađa Perišić-Nola - Irina
• Igor Mešin
• Rene Bitorajac - Inspektor

Kritike

Lukas Nola išao je u svom filmu na sve samo ne na ziheraštvo i podilaženje, ni publici ni aktualnom trenutku, a to uvijek treba cijeniti. Istina, scene su u pojedinim slučajevima nepotrebno prerežirane (neki monolozi kao da postoje isključivo zato da se on može zafrkavati rezovima unutar kadra, a ne zato što su prijeko potrebni), ali film nudi dovoljno dobrih štosova i rješenja neuobičajnih za domaći film da može osigurati dobru zabavu. Desetak djevojaka iz bordela većinu filma, devedeset posto, provedu u donjem rublju, ali se, iznenađujuće, ne osjeća ni tračak erotike. Osjeća se, međutim, entuzijazam cijele ekipe, u kojoj neki briljiraju...[redatelj Nola je pomalo zakazao na kraju] otkrivajući da je pred sebe stavio ipak prevelik zalogaj kada je počeo raditi film s više od četrdeset govornih uloga.

– Arsen Oremović^[3]

Najočitiji nedostatak, kojeg je, spominjući ovaj film, plastično opisala Ivana Krstulović u svojoj kolumni u Nacionalu, jest nedostatak seksa i golotinje. Razlog za to je vjerojatno fatalna Nolina odluka da glavnu žensku ulogu povjeri svojoj supruzi Barbari Živković-Noli. I, naravno, kao dobri mužić nije imao namjeru majku svoje djece izložiti nečemu što bi se dotična sramila. To se prenijelo i na sve ostale glumice - mladu ergelu hrvatskih glumica kojeg su upravo Nolini kratki radovi danas izbacili u prvi plan. Gotovo je patetično vidjeti film smješten u javnu kuću u kojem je veća minutaža posvećena scenama mokrenja nego scenama seksa. Film postaje još jadniji u svojoj nedosljednosti kada se uzme u obzir da glumica Jelena Miholjević u ovom eksploatacijskom krimiću za odrasle pokazuje manje tijela nego u popularnoj obiteljskoj sapunici koja ide na nacionalnoj televiziji u elitnom terminu. Još je jadnije i to što Nola koristi kojekakve jeftine dramaturške trikove da bi lik koji tumači njegova supruga spasio neugodnosti. Rusko meso također muči i Nolina nespretnost pri montaži, tako da film vrvi nepotrebnim i u kontekstu filma posve besmislenim scenama (poput obračuna prostitutki sa sitnim narko-dilerom u mračnoj četvrti Zagreba). Zbog svega toga se film doima razvučen, ali ima i zabavnih, gotovo nadrealnih sekvenci - kao kada se bivši gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić pojavljuje u kratkoj ulozi elegantne mušterije u bordelu, ili kada nakon zaključenog posla zagrljeni talijanski i hrvatski mafijaši pjevaju "Insime, Unite, Unite Europe".

– Dragan Antulov^[4]