FIFA Svjetsko prvenstvo 1998.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
FIFA Svjetsko prvenstvo 1998 je bilo 16. izdanje FIFA Svjetskog prvenstva, koje se održalo od 10. lipnja do 12. srpnja 1998. godine u Francuskoj. Francuska je dobila domaćinstvo ispred Maroka, a bio je to drugi put da je FIFA održavanje natjecanja povjerila upravo toj zemlji.
Kvalifikacijski turniri započelu su u ožujku 1996., a završili su u studenom 1997. godine. Prvi put u povijesti, u grupnoj fazi su sudjelovale 32 reprezentacije, za razliku od dotadašnje 24. Ukupno 64 utakmice odigrane su na 10 stadiona u 10 različitih gradova, s tim da su se prva i finalna utakmica igrale na stadionu Stade de France.
Prvak je, nakon pobjede od 3:0 nad Brazilom, postala Francuska. Francuskoj je to bila prva titula svjetskog prvaka, a postala je tako sedma zemlja kojoj je to pošlo za rukom te ukupno šesta koja je prvenstvo osvojila kao domaćin. Svoje debitantske nastupe na finalnom dijelu turnira imale su Hrvatska, Japan, Jamajka i Južna Afrika.
Remove ads
Izbor domaćina
Izvršni odbor FIFA-e je 2. srpnja 1992. godine, na sastanku u Zürichu, izabrao Francusku za domaćina prvenstva 1998. godine. U izboru je bio još i Maroko, a Francuska je pobijedila s 12 prema 7 glasova.[1][2] Ranije je među kandidatima bila i Švicarska, no ista je povukla kandidaturu jer ova nije zadovoljavala FIFA-ine kriterije. Francuska je tako postala treća zemlja, nakon Meksika i Italije, koja je dva puta bila domaćin prvenstva. Francuska je prije toga bila domaćin 1938. godine.
Remove ads
Kvalifikacije
Ždrijeb kvalifikacija za FIFA Svjetsko prvenstvo 1998 održan je 12. prosinca 1995. u muzeju Louvre.[4] Kao domaćin, Francuska nije bila dio ždrijeba, isto kao ni Brazil, koji je bio branitelj naslova. Ukupno su sudjelovale 174 reprezentacije iz šest konfederacija, što je bilo 24 više u odnosu na prethodne kvalifikacije. Iz Europe, ukupno se, bez Francuske, kvalificiralo četrnaest ekipa, devet od kojih je nastup izborilo prvim mjestom u skupini, jedna kao najbolja drugoplasirana i četiri preko play-off runde u kojoj su sudjelovale drugoplasirane momčadi.[5] CAF i CONMEBOL su ponudili svaki po pet momčadi, dok se trideset reprezentacija iz CONCACAF-a borilo za ukupno tri mjesta na prvenstvu. Što se tiče prvaka Oceanije, isti je sudjelovao u interkontinentalnom play-offu protiv azijske momčadi koja je izgubila u play-offu drugoplasiranih momčadi. Azija je, inače, imala tri redovna predstavnika.
Ukupno četiri zemlje imale su svoj debitantski nastup - Hrvatska, Jamajka, Japan i Južna Afrika. Posljednja momčad koja koja je izborila nastup na prvenstvu bio je Iran, koji je porazio Australiju u interkontinentalnom play-offu krajem 1997. godine. Bio je to prvi nastup Irana nakon 1978., što je ujedno bio i posljednji plasman Tunisa prije ovog turnira. Paragvaj i Danska su se kvalificirale prvi put nakon 1986. godine. Austrija, Engleska, Škotska i SR Jugoslavija su se vratile na turnir nakon jednog izbivanja. Među momčadima koje se nisu uspjele kvalificirati su dvostruki prvak Urugvaj, kojemu je to bio drugi uzastopni put, Švedska, koja je bila trećeplasirana na prethodnom turniru te Rusija, kojoj je to bio prvi put da izostaju s prvenstva nakon 1978., kada su bili dio Sovjetskog Saveza.[6]
Kvalificirane momčadi
Za glavni turnir su se kvalificirale ukupno 32 reprezentacije, koje su rangirane temeljem njihove pozicije na FIFA-inoj ljestvici prije početka turnira.[7]
|
|
|
 Kvalificirale se na prvenstvo Nisu se kvalificirale Nisu sudjelovale u kvalifikacijama Nije članica FIFA-e |
Remove ads
Gradovi i stadioni
Francuska kandidatura za domaćinstvo svjetskog prvenstva bazirala se na nacionalnom stadionu s 80,000 stanovnika te devet drugih stadiona diljem zemlje.[8] Kada je u srpnju 1992. izabran domaćin, nijedan regionalni stadion nije imao kapacitet koji bi zadovoljavao FIFA-ine standarde - odnosno, da može primiti 40,000 gledatelja.[8] Veliki nacionalni stadion, koji je kolokvijalno nazvan Grand stade, naišao je na kontroverze tokom svih faza planiranja, a njegovu lokaciju determinirale su politika, financijski interesi i nacionalni simbolizam.[9] Kao gradonačelnik Pariza, Jacques Chirac je uspješno pregovarao s premijerom Édouardom Balladurom da se nacionalni stadion, koji je sada dobio naziv Stade de France, izgradi u glavnom gradu.[9] Izgradnja stadiona započela je u prosincu 1995. i završila je, nakon 26 mjeseci rada, u studenom 1997. godine, a koštala je ukupno ₣2,670,000,000.[10]
Izbor stadiona napravljen je prema širem popisu od 14 gradova.[11] FIFA i CFO su pratili napredak i kvalitetu priprema, što je kulminiralo time da je potonja izvršila finalne preglede stadiona nekoliko tjedana prije početka turnira. Montpellier je bio jedino iznenađenje među deset gradova zbog svoje slabije urbane hijerarhije u odnosu na Strasbourg, koji je imao bolju hijerarhiju i uspješniji lokalni klub, kojega je nedavno preuzeo konzorcij. No, tim koji je odabirao stadione smatrao je Montpellier izrazito ambicioznim izborom. Lokalne i regionalne vlasti znatno su ulagale u nogomet tokom prethodna dva desetljeć te su već 1997. godine uspjeli osjetiti uspjeh investicija u povećanju zaposlenosti.[12]
Deset odabranih stadiona bili su:
.jpg)
Remove ads
Finalni ždrijeb
Svjetsko prvenstvo 1998. doživjelo je proširenje na 32 momčadi, u odnosi na 24 na ranijim izdanjima. Kvalificirane momčadi raspoređene su u četiri skupine temeljem kojih su formirane konačne grupe za turnir. Skupine su formirane na sljedeći način:
Remove ads
Suci
FIFA je odabrala ukupno 34 glavna i 33 pomoćna suca za ovo prvenstvo.[13] Zbog povećanja broja momčadi, ukupan broj sudaca povećan je za 10 u odnosu na prethodno prvenstvo.[13]
|
|
|
Remove ads
Natjecanje po grupama
Grupa A
Grupa B
Grupa C
.svg){kind=small}
Stade Félix Bollaert, Lens
Gledatelja: 38,140
Sudac: 
Javier Castrilli
Javier CastrilliGrupa D
Stade Félix-Bollaert, Lens
Gledatelja: 38,100
Sudac: 
Mario van der Ende
Mario van der EndeGrupa E
.svg){kind=small}
Grupa F
Stade Félix-Bollaert, Lens
Gledatelja: 38,100
Sudac: 
Kim Milton Nielsen
Kim Milton NielsenGrupa G
Stade Félix-Bollaert, Lens
Gledatelja: 38,100
Sudac: 
Arturo Brizio Carter
Arturo Brizio CarterGrupa H
Stade Félix-Bollaert, Lens
Gledatelja: 38,058
Sudac: 
Vítor Melo Pereira
Vítor Melo PereiraRemove ads
Faza na izbacivanje
| Osmina finala | Četvrtfinale | Polufinale | Finale | |||||||||||
| 27. lipnja – Pariz | ||||||||||||||
 Brazil | 4 | |||||||||||||
| 3. lipnja – Nantes | ||||||||||||||
 Čile | 1 | |||||||||||||
| Brazil | 3 | |||||||||||||
| 28. lipnja – Saint-Denis | ||||||||||||||
| Danska | 2 | |||||||||||||
 Nigerija | 1 | |||||||||||||
| 7. lipnja – Marseille | ||||||||||||||
| Danska | 4 | |||||||||||||
| Brazil (11m) | 1 (4) | |||||||||||||
| 29. lipnja – Toulouse | ||||||||||||||
| Nizozemska | 1 (2) | |||||||||||||
| Nizozemska | 2 | |||||||||||||
| 4. lipnja – Marseille | ||||||||||||||
 SR Jugoslavija | 1 | |||||||||||||
| Nizozemska | 2 | |||||||||||||
| 30. lipnja – St. Étienne | ||||||||||||||
| Argentina | 1 | |||||||||||||
| Argentina (11m) | 2 (4) | |||||||||||||
| 12. lipnja – Saint-Denis | ||||||||||||||
 Engleska | 2 (3) | |||||||||||||
| Brazil | 0 | |||||||||||||
| 27. lipnja – Marseille | ||||||||||||||
 Francuska | 3 | |||||||||||||
 Italija | 1 | |||||||||||||
| 3. lipnja – Saint-Denis | ||||||||||||||
 Norveška | 0 | |||||||||||||
| Italija | 0 (3) | |||||||||||||
| 28. lipnja – Lens | ||||||||||||||
| Francuska (11m) | 0 (4) | |||||||||||||
| Francuska (pr.) | 1 | |||||||||||||
| 8. lipnja – Saint-Denis | ||||||||||||||
 Paragvaj | 0 | |||||||||||||
| Francuska | 2 | |||||||||||||
| 29. lipnja – Montpellier | ||||||||||||||
 Hrvatska | 1 | Treće mjesto | ||||||||||||
 Njemačka | 2 | |||||||||||||
| 4. lipnja – Lyon | 11. lipnja – Pariz | |||||||||||||
| Meksiko | 1 | |||||||||||||
| Njemačka | 0 | Nizozemska | 1 | |||||||||||
| 30. lipnja – Bordeaux | ||||||||||||||
| Hrvatska | 3 | Hrvatska | 2 | |||||||||||
 Rumunija | 0 | |||||||||||||
| Hrvatska | 1 | |||||||||||||
Osmina finala
Stade Félix-Bollaert, Lens
Gledatelja: 38,100
Sudac: 
Ali Bujsaim
Ali Bujsaim
Četvrtfinale
Polufinale
Utakmica za treće mjesto
Finale
Remove ads
Statistike i nagrade
Statistike
|
Prvi pogodak
Najbrži pogodak Najkasniji pogodak
Prvi žuti karton Prvi crveni karton Najviše golova na utakmici
Najmanje golova na utakmici
Najstariji igrač s nastupom
Najmlađi igrač s nastupom
|
Najstariji igrač s postignutim golom
Najmlađi igrač s postignutim golom
Prvi hat-trick Igrač s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici
Momčad s najviše postignutih pogodaka
Momčad s najviše primljenih pogodaka
Momčad s najmanje primljenih pogodaka Momčad s najmanje postignutih pogodaka
|
Strijelci
- 6 golova
- 5 golova
|
- 4 gola
|
|
- 3 gola
|
- 2 gola
|
|
|
- 1 gol
|
|
|
- Autogolovi
Tom Boyd (protiv 
Brazila)
Youssef Chippo (protiv 
Norveške)
Pierre Issa (protiv 
Francuske)
Andoni Zubizarreta (protiv 
Nigerije)
Siniša Mihajlović (protiv 
Njemačke)
Georgi Bačev (protiv Španjolske)
Jedanaesterci
Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:
Realizirani
|
Promašeni
|
Nagrade
| Pobjednici Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. |
 FRANCUSKA 1. naslov |
Idealna momčad
Remove ads
Konačni poredak
|
Prvak Drugoplasirani |
Trećeplasirani Četvrtoplasirani |
Četvrtfinalisti Osmina finala |
Grupna faza |
Simboli
Maskota
Službena maskota prvenstva bio je Footix, stilizirani pijetao koji je premijerno predstavljen u svibnju 1996. godine.[14] Footix je djelo grafičkog dizajnera Fabricea Pialota, a izabran je s užeg popisa od pet maskota.[15] Istraživanje koje je provedeno oko prihvatljivosti izbora pijetla kao maskote prvenstva pokazalo je izrazito pozitivne reakcije - čak 91% ispitanika je maskotu odmah povezalo s Francuskom, čiji je nacionalni simbol upravo pijetao.[14] Sam naziv, Footix, odabran je od strane gledatelja francuske televizije, a složenica je nastala od riječi football i sufiksa -ix, populariziranog kroz serijal stripova Astérix.[14] Boja maskote izvedena je iz boja francuske zastave i nacionalnog dresa.
Službena pjesma
Službena pjesma Svjetskog prvenstva 1998. bila je "The Cup of Life" aka "La Copa de la Vida", a izveo ju je Ricky Martin.[16]
Službena lopta
Službenu loptu prvenstva dizajnirao je Adidas, a nosila je ime Tricolore, što na francuskom znači trobojni.[17] Bila je to ukupno osma lopta koju je za Svjetska prvenstva izradila njemačka kompanija te prva u seriji koja je bila višebojna. Inspiracija za dizajn bila je francuska zastava.
Remove ads
Ostavština
Počasni predsjednik FIFA-e, João Havelange, pohvalio je francusko domaćinstvo Svjetskog prvenstva, opisavši turnir kao jedan od onih "koji će trajno ostati u mom sjećanju, kao što će ostati, siguran sam, u sjećanju svakoga tko je posvjedočio ovom nezaboravnom turniru."[18] Lennart Johansson, predsjednik organizacijskog odbora Svjetskog prvenstva i predsjednik UEFA-e, rekao je kako je Francuska pružila "knjiški primjer kvalitete od koje je svijetu zastao dah".[19]
Cour des Comptes, polusudsko tijelo pri francuskoj vladi objavilo je svoj izvještaj o organizaciji prvenstva 2000. godine.[20]
Remove ads
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads