Usporedba srpskohrvatskih standardnih varijeteta

Srpskohrvatski standardni jezik se poput drugih policentričnih standardnih jezika uvijek ostvaruje u jednoj od svojih standardnih varijanti.^[1] Postoje četiri varijante vezane za nacije odnosno države: srpska, hrvatska, bosanska (ili bošnjačka) i crnogorska.^[2] Srpskohrvatski kao i njemački jezik nikada nije bio ujednačeno standardiziran, nego je otkako je standardiziran u 19. stoljeću čitavo vrijeme imao svoje prepoznatljive i normirane varijante kao i danas.^[3] Razlike među njima su čak manje od razlika između varijanti drugih policentričnih jezika. Npr. manje su od razlika između kanadske varijante engleskog i ostalih varijanata engleskog jezika.^[4] Također su manje od razlika između varijanata standardnog španjolskog u Španjolskoj i Latinskoj Americi, portugalskog u Portugalu i Brazilu, francuskog u Francuskoj, Belgiji, Kanadi i Africi, ili između hindske i urdske varijante hindustanskog.^[5] Manje su i od razlika između njemačke i austrijske varijante njemačkog jezika.^[6] Također su manje od razlika između ’holandske’ (sjevernonizozemske) i ’flamanske’ (južnonizozemske) varijante nizozemskog jezika.^[7]

Zemlje u kojima se govori neka od varijanti srpskohrvatskog jezika.

Razlike

Kao i u drugim policentričnim jezicima, u srpskohrvatskom su razlike između varijanata najprimjetnije na leksičkoj razini, a manje u gramatici (morfologiji, sintaksi).^[8] Budući da su razlike male, radi se i dalje o jednom te istom jezičnom sistemu.^[9] Neznatnost razlika omogućava da govornici različitih varijanata s lakoćom međusobno komuniciraju.^[10]

Pravopis

U hrvatskoj varijanti koristi se latinica, a u srpskoj i bosanskoj koriste se ravnopravno latinica i ćirilica. Novi crnogorski pravopis ima dva slova više u svojoj latinici i ćirilici.

Srpski pravopis drukčije provodi transkripciju i transliteraciju stranih imena: pišu se ne kao u originalu, nego onako kako se izgovaraju (fonetski).

Pisanje futura se također razlikuje:

• hrvatska i bosanska varijanta: Uradit ću to.
• srpska i crnogorska varijanta: Урадићу то./Uradiću to.

Fonetika

hrvatska varijanta	srpska varijanta
burza	berza
porculan	porcelan
tanjur	tanjir
sol	so
vol	vo
Srpska standardna varijanta često izostavlja slovo h:
čahura	čaura
hrvač	rvač
hrđa	rđa

Sintaksa

U hrvatskoj varijanti se češće koristiti infinitiv, a u srpskoj da+prezent:

• hrvatska varijanta: Ja ću to učiniti.
• srpska varijanta: Ja ću to da učinim.

Povezano

• Serbokroatistika
• Srpskohrvatski jezik
• Policentrični standardni jezik