Vrlo visoka frekvencija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Vrlo visoka frekvencija (engleski: ) ili VHF je raspon radio frekvencija elektromagnetskih valova koje je ITU odredila [1] od 30 MHz do 300 MHz, odnosno valnim duljinama od jedan do deset metara. Frekvencije ispod VHF su označene kao visoka frekvencija (HF), a iznad kao ultra visoka frekvencija (UHF).
VHF se najčešće koristi za emitiranje FM radija, televizije, zemaljskih mobilnih telefonskih stanica, dalekometne komunikacije sa radio modemima, amaterski radio i pomorske komunikacije. Komunikacije kontrole zračnog prometa i zrakoplovni navigacijski sistemi (npr. VOR, DME & ILS) se koriste od daljina od 100 km ili više i aviona na krstarećim visinama.
Remove ads
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads