Đakon
From Wikipedia, the free encyclopedia
Đakon ili dijakon (grč. diákonos: sluga, služitelj), "upravnik opštinskih dobara i staralac sirotinje i bolesnika u najranije hrišćansko doba" (Vujaklija); "u starokršćansko doba pomoćnik biskupa pri dodjeljivanju sakramenata i vršenju karitativne djelatnosti" (ELZ).