Žiroskop
From Wikipedia, the free encyclopedia
Žiroskop (od st. grčkog γυρο „okret“ i drev. grčkog σκοπεω „posmatrati") je uređaj za mjerenje promjene ugla vezanog za njega tijela odnosno inercione sisteme i za održavanje orijentacije. Funkcioniše na osnovu principa ugaonog momenta. Uređaj se sastoji od točka ili diska čija se osovina može slobodno okrenuti u bilo koji položaj prostranstva. Bilo kakva promjena položaja ose žiroskopa, uslijed pridavanja spoljnog momenta, je mnogo manja nego što bi bila bez velikog ugaonog momenta svojstvenog okretljivosti žiroskopa. Zbog minimiziranja spoljašnjeg momenta moniranjem uređaja u kardanski obruč, njegov položaj ostaje gotovo fiksiran, bez obzira na bilo koji pokret platforme na kojoj je montiran.
Dva osnovna tipa žiroskopa:
- mehanički
- optički (laserski žiroskop)
Po načinu upotrebe:
- mjerač ugaone brzine
- pokazivač pravca
Jedan isti uređaj može da radi u raznim režimima.
Među mehaničkim žiroskopima izdvaja se rotorni žiroskop odnosno brzovrteće tvrdo tijelo, čija osa okretanja može mijenjati pravac u prostranstvu. Pritom brzina okretanja žiroskopa mnogokratno premašuje brzinu okretanja njegove ose okretanja. Osnovno svojstvo takvog žiroskopa je sposobnost da u prostranstvu sačuva neizmijenjen pravac ose okretanja pri odsustvu dejstva momenata spoljašnjih sila na nju.
Prvi put to svojstvo je iskoristio Léon Foucault 1852. godine, za eksperimentalnu demonstraciju okretanja Zemlje. Baš na toj demonstraciji žiroskop je i dobio svoj naziv, od grčkih riječi «okretanje», «posmatranje».