Špicbergen
From Wikipedia, the free encyclopedia
Špicbergen je najveće i jedino trajno naseljeno ostrvo Svalbardskog arhipelaga u severnoj Norveškoj.[2][3][4][5] Ono predstavlja najzapadniji deo arhipelaga, granica je s Arktičkim okeanom, Norveškim morem i Grenlandskim morem. Špicbergen obuhvata površinu od 37.673 km², što ga čini najvećim ostrvom u Norveškoj i 36. najvećim na svetu. Administrativni centar i najveće naselje je Longjir. Ostala naselja, pored istraživačkih postaja su ruska rudarska zajednica Barencburg, istraživačko naselje Nu-Alesund, i rudarska postaja Sveagruva.
Geografija | |
---|---|
Lokacija | Arktički okean |
Koordinate | 78°45′ 16°00′ |
Arhipelag | Svalbard |
Površina | 37.673 km2 (14.546 sq mi) |
Rang oblasti | 36th |
Najviša elevacija | 1.717 m (5.633 ft)[1] |
Najviša tačka | Njutontopen |
Administracija | |
Norveška | |
Najveći settlement | Longjir |
Demografija | |
Populacija | 2,642 (2012) |
Ostrvo je prvobitno korišteno kao baza kitolovaca u 17. i 18. veku, nakon čega je bilo napušten. Rudarstvo uglja započelo je krajem 19. veka i uspostavljeno je nekoliko stalnih zajednica. Svalbardski sporazum iz 1920. godine priznaje norveški suverenitet i uspostavio Svalbard kao slobodnu ekonomsku i demilitarizovanu zonu. Nijedna cesta ne povezuje naselja; umesto toga, avioni i brodovi služe kao lokalni prevoz. Svalbardski aerodrom, Longjir pruža glavnu tačku ulaska i izlaska.
Flora koristi dugotrajno ponoćno sunce, što nadoknađuje polarnu noć. Svalbard je teren za razmnožavanje mnogih morskih ptica i takođe podržava polarne medvede, sobove i morske sisare. Šest nacionalnih parkova štiti uglavnom netaknutu, ali lomljivu okolinu. Ostrvo ima mnogo ledenjaka, planina i fjordova.