Antiretroviralni lek
From Wikipedia, the free encyclopedia
HIV/AIDS menadžement normalno obuhvata upotrebu više antiretroviralnih lekova u pokušaju da se zauzda HIV infekcija. Postoji nekoliko klasa antiretroviralnih agenasa koje deluju u različitim stupnjevima HIV životnog ciklusa. Istovremena upotreba višestrukih lekova koji deluju na različitim viralnim metama je poznata kao visoko aktivna antiretroviralna terapija (HAART). HAART umanjuje sveukupno HIV opterećenje pacijenta, olakšava održavanje funkcije imunskog sistema, i sprečava oportunističke infekcije koje često dovode do smrti.[1] takođe sprečava prenošenje virusa HIV-a između serodiskordantnih istospolnih i suprotnopolnih partnera, dokle god HIV-pozitivni partner održava neodrediv virusni sadržaj.[2]
Tretman je u toj meri uspešan da je u mnogim delovima sveta, HIV postao hronično oboljenje čija progresija u AIDS je izuzetno retka. Antoni Fauci, načelnik američkog Nacionalnog instituta za alergiju i infektivne bolesti, je napisao, „Sa sadašnjom kolektivnom i odlučnom akcijom i nepokolebljivom posvećenosti u narednim godinama, generacija bez AIDS-a je zaista na dohvatu ruke.“ U istoj publikaciji, on napominje da je po nekim procenama 700.000 života spašeno samo u 2010. godini primenom antiretroviralne terapije.[3] Kao što je jedan drugi komentar u The Lancet napomenuo, „Umesto da se bore sa akutnim i potencijalno opasnim po život komplikacijama, lekari se sada suočavaju sa upravljanjem hroničnog oboljenja što će u odsustvu leka potrajati decenijama.“[4]
Američko Ministarstvo zdravlja i ljudskih resursa i Svetska zdravstvena organizacija[5] preporučuju primenu antiretroviralnog tretmana kod svih pacijenata sa HIV.[6] Zbog složenosti izbora i sprovođenja režima, potencijala razvoja nuspojava, kao i značaja redovnog uzimanja lekova kako bi se sprečila pojava virusne otpornosti, ove organizacije ističu značaj uključivanja pacijenata u izbor terapije i preporučuju analiziranje rizika i potencijalne koristi.[6]
Svetska zdravstvena organizacija je definisala zdravlje kao više od odsustva bolesti. Iz tog razloga, mnogi istraživači su svoj rad posvetili boljem razumevanju efekata stigme povezane sa HIV-om, barijera koje stvara za intervencije lečenja i načina na koji se te prepreke mogu zaobići.[7][8]