From Wikipedia, the free encyclopedia
Divljaštvo je prva velika epoha u kojoj se formirao primitivni čovek sa karakterističnim neartikulisanim govorom i ograničenim nivoom shvatanja pojava i prirode koja ga okružuje. Divljastvo zajedno sa varvarvarstvom predstavlja predcivilizacijsko razdoblje u ljudskoj istoriji koje je najduže trajalo U periodu divljastva ljudi su živeli pod uticajem zakona prirode na koje nisu mogli da utiču, u potpunoj prirodnoj, društvenoj i ekonomskoj jednakosti.[1]
Divljaštvo se odlikuje sakupljačkom privredom. (da bi prežive čovek sakuplja ono što nalazi već gotovo u svom neposrednom prirodnom okruženju) Glavna judska dostignuća privrede divljašstva su bavljenje lovom, ribolovom i sakupljanje različitih biljnih plodova U ovom periodu čovek počinje da uči da koriste vatru. Od oruđa i oružja koriste samo: kamene sekire, neku vrstu koplja, a kasnije – luk i strelu.
U periodu divljaštva prvi put se javlja artikulisani govor, što obezbeđuje bolju komunikaciju među ljudima unutar jedne grupe. Javljaju se prvi oblici lečenja bolesnika i u lovu povređenih osoba. U početku su to bile primitivne radnje i postupci, a potom, demonistička verovanja u poreklo bolesti, iz kojih su proistekli mnogi obredi za lečenje pojedinih bolesti ili povrede u zavisnosti od toga kom su neslućenom demonu pripisali njihovu pojavu.
Umetnost u divljaštvu prvi put se razvija od postanka čoveka i to u dva osnovna oblika - predmetna, otkrivena sa alatkama i oružjem i prilično dobro datovana i zidna, umetnost oslikavanja zidova pećina. Po zidovima pećina ljudi su dosata verno slikali konture životinja i scene iz lova. Izrađuju i skulpture od kostiju, najčešće jelena i žene.
U divljaštvu ljudi su bili u pokretu tragajući za hranom, nisu imali stanište a u slučaju nepogode sklanjali su se pod prirodne zaklone, kao što su nadstrešnice od stenja. U pećine covek je upocetku ulazio ređe jer su ih naseljavali jači od njega — pećinski lav, sabljozube mačke i drugi mesožderi. Zaposednute pećine su vremenom ograđivali obrambenim zidom od naslaganog kamenja i grana drveća zbog dodatne zaštite od divljih životinja, nevremena i pripadnika drugih ljudskih zajednica.
Međutim, praljudi su još od najstarijih vremena gradili i razne oblike naseobina od drveta, šiblja i koža životinja. Prve takve naseobine izrađene ljudskom rukom otkrivene su u blizini Nice u Francuskoj. Datiraju između 450 i 380 hiljada godina p.n.e. Jedna od njih bila je izrađena od šiblja, a zbog dodatne zaštite bila je okružena većim i manjim kamenim blokovima. U jednoj pećini nedaleko od Nice pronađeni su ostaci naseobine slične šatoru koju su pokrivale kože životinja.
Neandertalski pračovjek je na prostoru središnje Evrope gradio razne oblike naseobina od drveta i kože životinja. Prvo su iskopali rupe u zemljištu. Zatim bi iznad rupe napravili konstrukciju od grane drveća koje bi potom prekrili šibljem, granama drveća i kožama.
Krajem starijeg perioda divljastva izrađivali su naseobine nalik na šatore američkih Indijanaca. Prvo bi postavili drvenu konstrukciju od štapova oko kojih bi razapeli kože životinja. Ponekad su podizali i veće naseobine na čijim su krajevima podizane građevine slične šatorima.
Preteča koliba pojavila se prvi puta početkom srednjeg perioda divljastva. Sastojala se od drvene konstrukcije koju je pokrivalo šiblje i grane drveća umesto koža životinja.
Vešti čovek je koristio vatru za grejanje i odbranu od životinja ali samo ako bi je našao u prirodi. Kretao se u grupama čija je veličina zavisila od raspoložive hrane. Prve ljudske zajednice su se sastojale od verovatno 15 do 20 članova, nazivamo ih čopor ili horda pošto je u njima kao i kod mnogih životinja pravo jačeg, vođa je uvek bio najsnažniji muškarac.
Među tim malobrojnim ljudskim grupama, koje su se bavile sakupljačkom privredom postojala je prirodna podela rada. i slobodno ostvarivanje polnih veze u cilju reprodukcije i održanja grupe. Prirodni činioci imali su prvorazredni uticaj i društveno biće je tek počelo da se uobličava i dobija svoje prve konture. Pojavljuje se svest o potrebi stupanja u vezu sa okolnim individuama, što je početak svesnosti čoveka da uopšte živi u društvenoj zajednici.
To su malobrojne ljudske grupe, koje su se bavile sakupljačkom privredom i u okviru kojih su se slobodno ostvarivale polne veze. Postojala je prirodna podela rada . Prirodni činioci imali su prvorazredni uticaj i društveno biće je tek počelo da se uobličava i dobija svoje prve konture. Pojavljuje se svest o potrebi stupanja u vezu sa okolnim individuama, što je početak svesnosti čoveka da uopšte živi u društvenoj zajednici.
Hordu postepeno zamjenjuje rod ( zajednica zasnovana na krvnom srodstvu). Rod – nastaje na prelazu srednjeg u viši stadijum divljaštva. To je bio krvno-srodnički skup ljudi u kojoj se položaj članova odredjivan pretežno porodično-bračnim vezama. Javlja se egzogamni grupni brak – punalua. Bračne veze se sklapaju i zmedju pripadnika različitih rodova, čime se jačaju društvene medjurodovske veze. U rodovskim zajednicama se ostvaruje prelaz na proizvodnju i dolazi do društvene podele rada na stočarstvo, zemljoradnju, zanatstvo.
U početku je dominantan bio matrijarhalni rod, kada je žena svojim biološkim funkcijama (radjanje i čuvanje dece) i ekonomskim položajem (čuvanje vatre, prvobitna baštenska zemljoradnja) imala prevlast u rodu. Ekonomska prevlast muškarca i patrijarhalni rod nastaje pojavom stočarstva i korišćenjem stoke u obradi zemlje. Više rodova činili su fratrije ili bratstva.
Ovaj stepen divljastva, koji se smatra i detinjstvom ljudske rase, karakterise borbe za opstanak i pojava prvog artikulisanog govora, ili prelaz od antropoida ka antroposu (čoveku). Nastajanje artikuliranog govora je glavna tekovina razvitka u ovom periodu.
U nižem stepenu divljaštva privreda se sastojala od sakupljanja plodova i korenja u tropskoj šumi a „...lečenje bolesnika je bilo u vidu nekakvih nekontrolisanih radnji i pokreta...“ koje će biti prisutne i u kasanijim periodima sve do faze empirije.
Smatra se da je promiskuitet kao najstariji oblik endogamije postojao na nižem stadijumu divljaštva. U najprostijim ljudskim zajednicama hordama polni odnosi bili su „slobodni“ bez ikakvih ograničenja.[lower-alpha 1] Incest je bio sastavni deo polnog odnosa na ovom stepenu razvoja.[2]
Ovaj stepen razvitka ljudskog društva danas više nigde ne postoji na našoj planeti, ali se pretpostavlja da je postojao ako se prihvati kao naučno dokazano, poreklo čoveka iz životinjskog sveta.
U srednjem stepenu razvoja divljaštva, koje je uglavnom i period tzv. starog kamenog doba ili paleolita, čovek razvija manuelnu sposobnoste, i izrađuje i prilagođava oruđa i oružja koja su mu potrebna za svakodnevni život. U ovom razdoblju „primitivni čovek“ otkriva vatru i počinje da razvija „...demonistička verovanja u poreklo bolesti. Svaku bolest ili povredu on pripisuje nekom neslućenom demonu...“[3]
Sa ekonomskog gledišta srednji stepen divljaštva se karakteriše iskorišćavanjem riba i vodenih životinja uopšte i upotrebom vatre za pripremanje hrane. Time su se ljudi oslobodili vezanosti za šumu, tropsku klimu i mogli su slediti reke i obale i proširiti svoju zajednicu po površini naše planete.
Na srednjem stepenu divljaštva nastaju prva seksualna ograničenja. Zabranjeno je polno opštenje između generacija (otac-ćerka; a najstrožje majka-sin). Smatra se da su ova ograničenja prve društvene norme (pravila ponašanja) i imaju istorijski značaj za nastajućeg civilizovanog čovjeka.
U ovoj fazi razvoja ljudskog društva nalazili su se u toku 20.veka urođenici Australije, Nove Gvineje i Polinezije, a i danas ih još ima u tim krajevima (u rezervatima), kao i u brazilskoj prašumi u slivu reke Amazone.
Viši stepen divljaštva počinje pronalaskom luka i strele, čime divljač postaje redovna hrana, a lov jedna od normalnih oblika rada. Luk i strela i tetiva predstavljaju vrlo složeno oružje i oruđe, što predstavlja veliko nagomilano iskustvo i jednu od vaznih tekovina razvoja ljudskog ramišljenja. U ovom stepenu divljaštva - kada se formira "Homo Sapiens", čovek sve više napušta pećinski način života i živi u sopstvenim rukama sagrađenim objektima (kolibama, sojenicama itd). Počinje da obrađuje zemlju i za taj rad koristi domaće životinje. To sve uticalo je i na pocetak naseljavanja i stvaranje prvih seoskih naselja.
Na višem stepenu divljaštva evoluiraju nove zabrane u polnim odnosima parova, ka egzogamiji. Zabranjeno je polno opštenje i unutar jedne generacije (sestra-brat).[4] Tako je čovek konačno izašao iz endogamije. Najstariji poznati oblik egzogamijskog braka otkrio je na Havajima Punalua -(Punalni brak).
U ovom stepenu razvoja covek koristi brušeno kameno oruđe (neolitsko), tkanje prstima sa vlaknima od like i plete košare od like i trske. Kamena sekira i vatra omogucile su izgradnjunčamce izdubljenih iz debla i izradu grede za gradnju kuća.
Na ovome stepenu razvitka ljudskog društva danas su urođeniciu Australiji i Novoj Gvineji, a sredinom 20.veka nalazili su se na tom stepenu razvoja neka društva i Indijanci na zapadu Severne Amerike.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.