Državna religija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Državna religija ili službena religija je naziv za koncept religijskih vjerovanja i na njemu temeljenu religijsku organizaciju iza koje stoji sankcija države koja je smatra integralnim dijelom svog ustavnog poretka. U pojedinim hrišćanskim zemljama se za organizacije službene religije koristi izraz državna crkva.
Uz pojam državne religije se vezuje koncept teokratije, iako sve zemlje sa državnom religijom nisu teokratske, s obzirom da je u njima svjetovna vlast nadređena religijskoj (duhovnoj). Takođe sve zemlje sa državnom religijom ne moraju imati vlastite religijske organizacije, odnosno državna religija svoje sjedište i poglavara može imati izvan njenih granica.
Državne religije se mogu manifestirati na razne načine — od zemalja gdje sveštenici i poglavari državnih religija imaju tek ceremonijalnu ili simboličnu ulogu, preko zemalja gdje državne religije uživaju poseban status ili državnu finansijsku podršku, do zemalja gdje igraju ključnu ulogu u političkom životu, odnosno njihovi predstavnici su nadređeni svim ostalim državnim institucijama. Kao prvi primjer mogu poslužiti luteranske državne crkve u skandinavskim zemljama, a kao drugi savremeni Iran.
Službene ili državne religije su fenomen koji je tokom najvećeg dijela istorije bio prije pravilo nego izuzetak, odnosno tek su se postepeno počele odvajati religijske od političkih funkcija, odnosno religijski od državnih poglavara. U zapadnom svijetu se od 18. vijeka kao jedna od glavnih vrijednosti postepeno počinje promovisati sekularizam, odnosno odvajanje crkve i države koje se smatra nespojivim sa konceptom državne religije. Takvi su se trendovi proširili po ostatku svijeta — pri čemu izuzetak čine islamske zemlje — tako da većina ustava izričito promoviše slobodu vjeroispovjesti, odnosno jednakopravnost građana s obzirom na njihova religijska uvjerenja. U praksi, međutim, pojedine vjerske zajednice mogu imati tako snažan uticaj na politički život i milje neke zemlje, da u njima de facto predstavljaju državnu religiju.
Pojedine zemlje mogu imati i više od jedne službene religije, ali se pod time najčešće podrazumijevaju vjerske zajednice koje određeni autoritarni ili totalitarni režimi „priznaju“ kao „normalne“ odnosno daju im izričitu slobodu djelovanja koja je zabranjena svim ostalima.