Izdavaštvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Izdavaštvo je diseminacija literature, muzike, ili informacija. To je set aktivnosti kojima se infomacije čine dostupnim opštoj javnosti.[1] U nekim slučajevima, autori mogu da budu izdavači svojih radova, u kom slučaju su originatori i stvaraoci sadržaja istovremeno oni koji pružaju medije za isporuku i prikazivanje sadržaja. Reč „izdavač” se može odnositi na osobu koja vodi izdavačku kuću ili imprint, kao i na osobu koja poseduje/vodi magazin. Tradicionalno, term izdavaštvo se odnosio na distribuciju štampanih radova kao što su knjige („trgovina knjigama”) i novine. Sa napretkom digitalnih informacionih sistema i Interneta, opseg izdavaštva proširio se i na elektronske izvore poput elektronskih verzija knjiga i časopisa, kao i na mikroizdavaštvo, vebsajtove, blogove, izdavaštvo video igara, i slično.
Izdanje može biti ograničeno ili otvoreno. Ograničeno izdanje je ono sa fiksnim brojem kopija uz pretpostavku da nema potrebe za naknadnim štampanjem, a otvoreno je ograničeno samo brojem koji može biti proizveden ili prodat, dok se šablon za ispis ne istroši. Većina izdanja danas je ograničena, npr. potpisana olovkom samog autora i numerisana tako da ima jedinstveni i konačni broj kopija (np. 33/100). Što se tiče opsega kojim je obuhvaćeno izdanje, može se primijetiti da se ono, u užem smislu odnosi na knjige, časopise, novine, pamflete, brošure, plakate, formulare, geografske karte, a potom ako se govori u širem smislu tu se ubrajaju i CD, kasete, slike...
Postoje dva osnovna poslovna modela u izdavaštvu knjiga:
- Tradicionalno ili komercijalno izdavaštvo: Ne naplaćuje se autorima za objavljivanje njihove knjige, već se u zamenu za prava za objavljivanje dela autorima plaća izvesna naknada od prodaje knjige.[2]
- Samoizdavaštvo: Autor u potpunosti snosi troškove izdavanja rada, i u potpunosti zadržava sva prava nad delom.[3] Ovaka pristup je takođe poznat kao vaniti izdavaštvo.
Izdavaštvo je u današnjem svetu bitan pojam. Koristi se u svrhu prodaje što većeg broja predmeta (knjiga, slika, CD-a...) za koje je pokazan široki interes. Radi se o brojnim izdanjima koja se danas često prodaju u milionima primeraka. Sve to ne bi bilo moguće bez štamparstva koje je osim toga, omogućilo i razvoj pismenosti i pohranjivanje velike količine podataka. Stvorilo je isprva knjige, časopise, pamflete, a danas se primenjuje u trgovini, religiji, politici, književnosti, umetnosti.
Izdavaštvo može proizvesti privatna, klupska, zajednička ili javna dobra, i može se obavljati kao komercijalna, javna, društvena ili komunalna aktivnost.[4] Komercijalna izdavačka industrija kreće se od velikih multinacionalnih konglomerata, kao što su , Pirson i Tomson Rojters,[5] do hiljada malih nezavisnih kompanija. Postoje različita specijalnosti kao što su: trgovinsko/maloprodajno izdavanje beletristike i nefikcije, izdavaštvo u obrazovanju (k-12) i akademsko i naučno izdavaštvo.[6] Objavljivanjem se takođe bave vlade, civilna društva i privatne kompanije zbog administrativnih i regulatornih zahteva ili potreba, poslovanja, istraživanja, propagiranja ili ciljeva od javnog interesa.[7] To može uključivati godišnje izveštaje, izveštaje o istraživanjima, istraživanje tržišta, brifinge o politici i tehničke izveštaje. Samoizdavaštvo je postalo vrlo česta pojava.