Mlazna struja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mlazne struje su brzotekuće, uske, vijugave struje vazduha u atmosferi nekih planeta, uključujući Zemlju.[1] Na Zemlji su glavni mlazni tokovi locirani blizu nadmorske visine tropopauze i sastoje se od zapadnih vetrova (koji duvaju sa zapada na istok). Njihove putanje obično imaju krivudav oblik. Mlazni tokovi mogu biti pokrenuti, zaustavljeni, podeljeni na dva ili više delova, kombinovani u jedan tok ili teći u različitim smerovima, uključujući i suprotno od smera ostatka mlaza.
Najjači mlazni tokovi su polarne struje, na visini od 9—12 km (30.000—39.000 ft), i na većoj nadmorskoj visini i nešto slabije suptropske struje na 10—16 km (33.000—52.000 ft). Severna i Južna hemisfera imaju polarnu struju i suptropsku struju. Polarni mlaz severne hemisfere teče preko srednjih do severnih geografskih širina Severne Amerike, Evrope i Azije i okeana smeštenih između njih, dok polarni mlaz južne hemisfere uglavnom kruži Antarktikom tokom cele godine. Srednje latitudni mlaz južne hemisfere je relativno uzak pojas jakih vetrova koji se protežu od Zemljine površine do vrha troposfere na oko 12 km, pri čimu se stalno povećava snaga sa porastom visine.[2]
Mlazni tokovi su proizvod dva faktora: atmosferskog zagrevanja sunčevim zračenjem koje proizvode polarne, Ferelove i Hadlijeve ćelije cirkulacije velikih razera, i dejstava Koriolisove sile koja se manifestuju na tim pokretnim masama. Koriolisova sila je uzrokovana rotacijom planete oko njene ose. Na drugim planetama unutrašnja toplota, a ne solarno zagrevanje, pokreće njihove mlazne tokove. Polarni mlazni tok formira se blizu interfejsa polarnih i Ferelovih ćelija cirkulacije; subtropski mlaz formira se u blizini granice Ferelovih i Hadlijevih ćelija cirkulacije.[3]