Množina
From Wikipedia, the free encyclopedia
Množina je gramatički oblik koji označava količinu predmeta, pojmova, bića ili pojava veću od jedan,[1] dok se u slovenskom jeziku upotrebljava za reči veće od dva.
Danas je, uz jedninu, u većini indoevropskih jezika jedini gramatički broj. U nekim jezicima se sufiks dodaje u rečenici kada se "pokazuje" da je/su neka/neke reč/reči u množini. Primer je engleski jezik u kom se rečima koje su u množini dodaje na kraju slovo s (uglavnom), nekada i es, pa čak i ies, npr. dolar je reć u jednini, a dolars je reč u množini.[2]
Svi evropski jezici imaju množinu. U nekim jezicima, kao što su arapski ili hebrejski, postoje neobični oblici, a to su: nular (ništa ili nula objekata), trijal (tri objekta) i paukal (nekoliko objekata).
Reči drugih oblika, poput glagola, prideva i zamenica, takođe često imaju različite oblike množine, koji se koriste u skladu sa brojem povezanih imenica.[3]
Neki jezici takođe imaju dual ili dvojinu (koji tačno označava dva od nečega) ili drugi sistem kategorija brojeva. Međutim, u engleskom i mnogim drugim jezicima, jednina i množina su jedini gramatički brojevi.[4]