Odnos organizma i spoljašnje sredine
From Wikipedia, the free encyclopedia
Odnos organizma i životne sredine podrazumeva odnos koji postoji između svake jedinke i njenog staništa. Svako živo biće je neraskidivo povezano sa sredinom koju naseljava, staništem, pošto iz sredine uzima sve resurse potrebne za život (hranjive materije, vodu, kiseonik...), a u sredinu oslobađa nepotrebne i štetne materije. Spoljašnja sredina se neprekidno menja i životinje na te promene reaguju ili tako što napuštaju stanište ili ostaju na staništu i prilagođavaju se promenama. Životinje koje ostaju na staništu i prilagođavaju se dele se na konformiste i regulatore.[1]