Veštačka selekcija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Veštačka selekcija je izmena vrste ljudskom intervencijom tako da željene osobine budu predstavljene u narednim generacijama. Veštačku selekciju provodi je čovek, po određenom planu i sa unapred utvrđenim ciljem. Vrši se spajanjem jedinki sa najizraženijom osobinom, da bi se dobio što bolji kvalitet.[1]
U uzgoju životinja veštačka selekcija se često kombinuje sa tehnikama kao što su inbreeding, lajnbreding i outkrosing. U oplemenjivanju biljaka koriste se slične metode. Čarls Darvin je u svojoj knjizi O poreklu vrsta iz 1859. govorio o tome kako je selektivni uzgoj bio uspešan u stvaranju promena tokom vremena. Njegovo prvo poglavlje govori o selektivnom uzgoju i pripitomljavanju životinja kao što su golubovi, mačke, goveda i psi. Darvin je koristio veštačku selekciju kao analogiju da bi predložio i objasnio teoriju prirodne selekcije, ali je razlikovao ovu drugu od prve kao poseban proces koji nije usmeren.[2][3][4]
Namerno korišćenje selektivnog uzgoja za postizanje željenih rezultata postalo je veoma uobičajeno u poljoprivredi i eksperimentalnoj biologiji.
Selektivni uzgoj može biti nenameran, na primer, kao rezultat procesa ljudske kultivacije; a takođe može proizvesti neželjene – poželjne ili nepoželjne – rezultate. Na primer, kod nekih žitarica povećanje veličine semena je možda rezultat određenih praksi oranja, a ne namernog odabira većeg semena. Najverovatnije je postojala međuzavisnost između prirodnih i veštačkih faktora koji su rezultirali pripitomljavanjem biljaka.[5]