Urbanističko planiranje
tehnički i politički procesi koji se bave upotrebom zemljišta i dizajnom urbanog okruženja / From Wikipedia, the free encyclopedia
Urbanističko planiranje ili urbano planiranje[lower-alpha 1] bavi se fizičkim, socijalnim i ekonomskim razvojem urbanih ili gradskih područja. Ostale profesije, poput arhitekture, pejzažne arhitekture i urbanističkog dizajna, bave se razvitkom u manjem merilu ali s više detalja. Regionalno planiranje se bavi još većom okolinom, ali na manje detaljnom nivou.[2]
Ocem gradskog planiranja često se smatra Grk Hipodamos, prema čijoj je zamisli podignut antički Milet i koji je eponim sinonima za mrežni plan grada, iako primeri planskih gradova probijaju granice antike. Prvi tvorci ideje formalnog zonskog planiranja bili su muslimani (vidi haram i hima, up. opštu zamisao kalife ili „upraviteljstva” iz čega su nastali), iako moderna upotreba na Zapadu uveliko datira od ideja Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (franc. ).
Gradsko planiranje je kroz istoriju poteklo iz arhitekture i civilnog inženjerstva, te je primenilo visoko racionalan pristup u rešavanju gradskih problema putem fizičkog dizajna. Ipak su brojne opsežne kritike modernističkog gradskog planiranja, koje su maha uzele u 1960-ima (primerice kritike Džejn Džejkobs), pomogle proširiti delokrug urbanističkog planiranja, da bi se uključilo i planiranje ekonomskog razvoja, socijalno planiranje zajednice i planiranje okoline.[3][4]