Intermodalni kontejner
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Intermodalni kontejner je veliki standardizovani otpremni kontejner, dizajniran i izgrađen za intermodalni transport robe, što znači da se ovi kontejneri mogu koristiti u više različitih transportnih modova – od brodova do železnice do kamiona – bez istovara i utovara njihovog sadržaja.[1] Intermodalni kontejneri se prevashodno koriste za efikasno i bezbedno pakovanje i transport materijala i proizvoda u globalnom kontejnerizovanom intermodnom teretnom transportnom sistemu. Manji deo kontejnera se isto tako koristi za regionalne transportne svrhe.





Mnoštvo tipova intermodalnih kontejnera je dostupno i postoje u više standardizovanih veličina, mada je devedeset procenata globalne kontejnerske flote sačinjeno od takozvanih kontejnera za „suvi teret” ili „opšte svrhe”,[2][3] koji su trajne zatvorene čelične kutije, sa uglavnom bilo dvadeset ili četrdeset stopa (6,1 ili 12,2 m) standardnom dužinom.[2][3] Najzastupljenije visine su 8 ft 6 in (2,6 m) i 9 ft 6 in (2,9 m) – kasniji su poznati kao Visoka kocka ili kontejneri.[4]
Poput kartonskih kutija i paleta, ovi kontejneri su sredstva za agregiranje tereta i dobara u veće, jedinične celine, koje su podesne za rukovane, pomeranje, i slaganje, i koje se mogu čvsto spakovati na brodovima ili skladištima. Intermodalni kontejneri imaju brojna zajednička konstrukciona svojstva koja im omogućavaju da podnesu stres pri intermodalnom transportu i omogućavaju rukovanje i slaganje. Oni se mogu identifikovati putem njihove individualne, jedinstvene ISO 6346 oznake za izveštavanje.
Godine 2012, postojalo je oko 20,5 miliona intermodalnih kontejnera na svetu raznih tipova za potrebe različitih tereta.[5][nb 1] Kontejneri su u velikoj meri zamenili tradicionalne rasute terete – godine 2010. je kontejnerskih transport obuhvatao oko 60% svetske pomorske razmene.[7][8] Predominantni alternativni methodi transporta prenose rasuti teret – bilo da je gasovit, tečan ili čvrst – e.g. pomoću balkera ili tankеra, železničkih ili auto cisterni. Za vazdušni saobraćaj se koriste lakši IATA-definisani jedinični teretni uređaji.
Remove ads
Istorija
Zahtev za nekim višenamjenskim robusnim spremnikom, pogodnim za korištenje u raznim vrstama transporta, osetio se nakon Drugog svetskog rata u Sjedinjenim Američkim Državama, a prvi put je korišten kod transporta do Portorika.
Oblik i dimenzije
Najrašireniji tip kontejnera su oni po ISO standardu, To je metalni paralelepiped čije su mere utvrđene na međunarodnom nivou 1967. Svi su široki 8 stopa (244 cm) i jednako visoki 8 stopa i 6 inča (259 cm), a najčešće imaju dve standardne dužine od 20 i 40 stopa (610 i 1220 cm).[9]
Svaki standardni kontejner je tipski označen i registrovan sa jedanaest brojčanih i slovnih znakova, u formi: 4 slova (od kojih su prva 3 odgovaraju inicijalima vlasnika firme) i 6 brojeva, nakon čega slede poslednji kontrolni brojevi (zvani „cifre za proveru”), koji se dobijaju računskim algoritmom od 10 predhodnih slova i brojeva, tako da svako slovo ima odgovarajuću brojčanu vrednost.
Pored ISO standarda ima i drugih. Dole je tablica sa najraširenijim tipovima kontejnera danas u svetu.

Remove ads
Konterizacija
Kontejnerizacija (engleski: ) je izraz za savremeni način transporta tereta, tako da se sva pošiljka stavi u veliki metalni spremnik - kontejner.[10] Kontejnerizacija je važna tehnika transporta razvijena u 20. veku. Zapravo i ranije, još od početka 20. veka postojali su veliki spremnici, standardiziranih veličina, namenjeni željezničkom i cestovnom transportu, ali tog oblika transporta nije bilo sve do 1960-ih.[10] Od tad su kontejneri postali glavni element u prekookeanskom brodskom transportu. Čitav taj proces omogućili su brodovi nove generacije specijalno dizajnirani za prevoz kontejnera. Veliki i brzi, kontejnerski brodovi prevoze svu silu kontejnerskih jedinica naslaganih od utrobe do palube, ali ono što je najvažnije - vrlo ih brzo ukrcavaju i iskrcavaju, tako da skraćuju vreme provedeno po lukama na minimum, pa su stoga puno efikasniji, i imaju više radnih dana plovidbe.[10] Lučka postrojenja za brzo manipuliranje kontejnerima, su prilično komplesna i skupa, pa je ulaganje u njih opravdano jedino ukoliko postoji veliki teretni promet u oba pravca. Kontejneri se pune (i prazne) po fabričkim skladištima, nakon tog se transportiraju do luka kamionima ili željezničkim vagonima, gde se zatim ukrcavaju na brodove. Sve to bi zahtevalo puno više vremena, truda i novaca u slučaju, komadno rasutih tereta.[10]
Napomene
Reference
Literatura
Spoljašnje veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads