Božićni puding

Božićni puding je vrsta pudinga koji se tradicionalno služi kao deo božićne večere u Velikoj Britaniji i Irskoj, kao i u drugim zemljama u kojoj su naseljeni britanski i irski imigranti. Vodi poreklo iz srednjovekovne engleske, a poznat je i kao puding od šljiva ili samo skraćeno pud,^[1][2] mada se ovi nazivi često koriste i za druge vrste poslastice od kuvanog pudinga i suvog voća. Uprkos prepoznatljivom nazivu „puding od šljiva“, božićni puding ne sadrši prave šljive. Naziv potiče iz previktorijanske upotrebe reši „šljiva“ koja se koristila za suvo grošđe.^[3] Božićni puding je u velikoj meri mitologiziran. Zastupljeno je pogrešno verovanje da se sprema od trinaest sastojaka koji sibolizuju Isusa i dvanaest apostola.^[4][5] Drug pogrešno verovanje je da ga je izmislio Džordž I.^[6]

Božićni puding

Božićni puding ukrašen skimijom.
Drugo ime	puding od šljiva, pud
Vrsta jela	puding
Mesto porekla	Engleska
Regije ili država	Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Australija, Novi Zeland, Južna Afrika, Kanada
Glavni sastojci	šećer, šećerni sirup, loj, začini
Medija: Božićni puding

Najraniji recepti božićnog pudinga otkrivaju da se on u početku spremao od veče količine loja, suvog voća, prezla, brašna, jaja i začina pomešanih sa tečnošću (najčešće mlekom) i obogaćen vinom. Kasniji recepti otkrivaju više zapisa o načinu pripreme i sastavu božićnog pudinga.

Nakon Božića

Zahvaljujući svom sastavu i načinu pripreme, božićni pudin je lako čuvati duži vremenski period. Česte su porodice koji ostatke puding od Božića, čuvaju za druge proslave, uključujući i Uskrs. Autorka Konstansa Spri zabeležila je da se, u ranim godinama XX veka, puding neretko čuvao i posluživao za sledeći Božić.

Božićni puding u popularnoj kulturi

Junakinja romana „Hobomok, a Tale of Early Times“ američke autorke Lidije Marije Čajld govori kako se mora naučiti da se jede homini i mleko i kako treba zaboraviti značaj pudinga od šljiva u Engleskoj.^[7]