Argument (logika)
From Wikipedia, the free encyclopedia
U logici i filozofiji, argument je serija izjava (u prirodnom jeziku), premisa namenjenih utvrđivanju stupnja istinitosti neke druge tvrdnje, zaključka.[1][2][3][4][5] Logički oblik argumenta na prirodnom jeziku može se predstaviti simboličkim formalnim jezikom, a nezavisno od prirodnog jezika formalno definisani „argumenti” mogu se formulisati u matematici i računarskoj nauci.
Logika je proučavanje oblika obrazloženja u argumentima i razvoj standarda i kriterijuma za procenu argumenata.[6] Dedutivni argumenti mogu biti validni ili zvučni: u validnom argumentu, pretpostavke zahtevaju zaključak, čak i ako je jedna ili više pretpostavki pogrešna, i zaključak je pogrešan; u zvučnom argumentu, istinske premise dovode do korektnog zaključka. Nasuprot tome, induktivni argumenti mogu imati različite stepene logičke jačine: što je argument jači ili ubedljiviji, veća je verovatnoća da je zaključak tačan, što je slabiji argument, manja je verovatnoća.[7] Standardi za ocenjivanje nededuktivnih argumenata mogu počivati na drugačijim ili dodatnim kriterijumima nego što je istina - na primer, uverljivosti takozvanih „tvrdnji o neophodnosti” u transcendentalnim argumentima,[8] kvalitetu hipoteza u retrodukciji, ili čak obelodanjivanju novih mogućnosti za razmišljanje i delovanje.[9]