Građanski rat u Siriji
trenutni sukob u Siriji / From Wikipedia, the free encyclopedia
Građanski rat u Siriji (arapski: الْحَرْبُ الْأَهْلِيَّةُ السُّورِيَّةُ, al-ḥarb al-ʾahlīyah as-sūrīyah) je trenutni višestrani građanski rat u Siriji koji se vodi između Sirijske Arapske Republike koju predvodi sirijski predsjednik Bašar el Asad (podržan od domaćih i stranih saveznika) i raznih domaćih i stranih snaga koje se suprotstavljaju i sirijskoj vladi i jedna drugoj, u različite kombinacije.[1]
Ovaj članak govori o trenutnim događajima. |
Građanski rat u Siriji | ||||
---|---|---|---|---|
Arapsko proljeće, Arapska zima, prelivanje rata u Iraku, Međunarodna vojna intervencija protiv Islamske države, Rat protiv terorizma, Proksi sukob Irana i Saudijske Arabije i Proksi sukob Irana i Izraela | ||||
Datum | (2011-03-15) 15. mart 2011 (13 godina) | |||
Lokacija | Levant, Sirija | |||
Povod | Arapsko proljeće u Siriji | |||
Ishod | u toku | |||
Promjene teritorija | Od 31. marta 2020: SAA 63.57% teritorije Sirije; SDF 25.57%; pobunjenici (uključen i HTS) i Turska 9.72%; Islamska Država 1.14% | |||
Sukobljene strane | ||||
|
Nemiri u Siriji počeli su 15. marta 2011. kao dio širih protesta Arapskog proljeća 2011. zbog nezadovoljstva sirijskom vladom, koji su na kraju eskalirali u oružani sukob nakon što su protesti koji su pozivali na Assadovu smjenu bili nasilno ugušeni.[2][3][4] Rat trenutno vodi nekoliko frakcija. Sirijske oružane snage i njihovi domaći i međunarodni saveznici (Ruska Federacija i Iran) predstavljaju Arapsku Republiku Siriju i Assadov režim. Protiv toga je Sirijska privremena vlada; labav savez nacionalističkih i sunitskih opozicionih grupa (čije se obrambene snage sastoje od Sirijske nacionalne armije i Slobodne sirijske armije). Alternativni centar moći je Sirijska vlada spasa; koalicija sunitskih islamističkih pobunjeničkih grupa na čelu sa Tahrir al-Shamom. Od svih njih nezavisna je defacto autonomna teritorija Rožava, čije su oružano krilo mješovite kurdsko-arapske sirijske demokratske snage (SDF). Druge konkurentske frakcije uključuju selefijske džihadističke organizacije kao što su Al-Kaida povezana Organizacija čuvara religije i Islamska država Iraka i Levanta (ISIL). Vrhunac rata bio je oko 2015. godine; nasilje u zemlji se od tada smanjilo, ali situacija je i dalje krizna.[5][6]
Brojne strane zemlje, poput Irana, Rusije, Turske i Sjedinjenih Američkih Država, ili su se direktno uključile u sukob ili su pružile podršku jednoj ili drugoj frakciji. Iran, Rusija i Hezbollah vojno podržavaju Arapsku Republiku Sirije i sirijske oružane snage, a Rusija izvodi zračne napade i druge vojne operacije od septembra 2015. Međunarodna koalicija predvođena SAD-om, osnovana 2014. s deklariranom svrhom suprotstavljanja ISIL-u, izvela je zračne napade prvenstveno protiv ISIL-a, kao i neke protiv vladinih i provladinih ciljeva. Također su rasporedili specijalne snage i artiljerijske jedinice za borbu protiv ISIL-a na terenu. Od 2015. SAD podržavaju Autonomnu upravu Sjeverne i Istočne Sirije i njeno naoružano krilo, Sirijske demokratske snage (SDF), materijalno, finansijski i logistički. Turske snage su se borile protiv SDF-a, ISIL-a i sirijske vlade od 2016. godine, ali su također aktivno podržavale sirijsku opoziciju i trenutno zauzimaju velike dijelove sjeverozapadne Sirije dok sudjeluju u značajnim kopnenim borbama. Između 2011. i 2017. godine, borbe iz sirijskog građanskog rata prelile su se na Liban, dok su protivnici i pristalice sirijske vlade putovali u Liban da se bore i napadaju jedni druge na libanskom tlu, a ISIL i al-Nusra su također angažirali libansku vojsku. Nadalje, iako je zvanično neutralan, Izrael je razmijenio graničnu vatru i izveo višestruke napade na Hezbollah i iranske snage, čije prisustvo u jugozapadnoj Siriji smatra prijetnjom.[7][8]
Međunarodne organizacije optužile su gotovo sve uključene strane, uključujući Ba'asističku sirijsku vladu, ISIL, opozicione pobunjeničke grupe, Rusiju,[9] Tursku,[10] i koaliciju predvođenu SAD-om[11] za teška kršenja ljudskih prava i masakre.[12] Sukob je izazvao veliku izbjegličku krizu, sa milionima koji su pobjegli uglavnom u susjedne zemlje Tursku, Liban i Jordan.[13] Tokom rata pokrenute su brojne mirovne inicijative, uključujući mirovne pregovore u Ženevi o Siriji u martu 2017. koje su predvodile Ujedinjene nacije, ali borbe su se nastavile.[14]