Indirektna kalorimetrija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Indirektna kalorimetrija izračunava toplotu koju proizvode živi organizmi, mjerenjem bilo njihove proizvodnje ugljik-dioksida i otpadnog dušika (često amonijaka u vodenim organizmima ili ureje u kopnenim), ili zbog njihove potrošnje kisika. Indirektna kalorimetrija je metod prema kojem se oblik i brzina iskorištavanja supstrata i energetski metabolizam procjenjuju in vivo, počevši od mjerenja razmjene plinova (proizvodnja ugljičnog dioksida i potrošnja kisika t0kom odmora i vježbe u stanju mirovanja) . Ova tehnika daje jedinstvene informacije, neinvazivna je i može se povoljno kombinirati s drugim eksperimentalnim metodima za istraživanje brojnih aspekata asimilacije hranjivih tvari, termogeneze, bioenergetike) tjelesnih vježbi i patogeneza metaboličkih bolesti.[1]