Organogeneza
From Wikipedia, the free encyclopedia
Organogeneza je faza procesa embrionskog razvoja svakog višećelijskog organizma, koja počinje na kraju gastrulacije i nastavlja se do rođenja, a po nekima i sve do potpunog formiranja odraslog organizma. Počiva na proliferaciji (umnožavanju), diferencijacija (postajanju sve različitijim) i migraciji (premještanju) ćelija tokom formiranja tkiva pri oblikovanju (morfogeneza) mladog organizma. Tokom organogeneze, tri zametna sloja formirana gastrulacijom (ektoderm, endoderm i mezoderm) formiraju sve anatomske komponente organizama.[1]
Ćelije svakog od tri zametna sloja prolaze diferencijacij, proces u kojem manje specijalizirane ćelije postaju više specijalizirane ekspresijom specifičnog skupa gena. Diferencijacija ćelija pokreće se njihovim signalnim kaskadama.[2] Na diferencijaciju utiču vanćelijski signali kao što su faktori rasta koji se razmjenjuju sa susjednim ćelijama što se naziva jukstakrinom signalizacijom ili sa susjednim ćelijama na kratkim udaljenostima što se naziva parakrina signalizacija.[3] Unutarćelijski signali koji se sastoje od same ćelijske signalizacije (autokrina signalizacija), također imaju ulogu u formiranju organa. Ovi signalni putevi omogućavaju preuređenje ćelija i osiguravaju da se organi formiraju na određenim mjestima unutar organizma.[1] Proces organogeneze se može proučavati korištenjem embriona i organoida (začetnih organa).[4]