Refrakcijska dalekovidnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Refrakcijska dalekovidnost – poznata i kao hipermetropija ili hiperopij – stanje je oka u kojem je svjetlost fokusirana iza mrežnjače, a akomodacija miruje.[3] Mala hipermetropija kod mladih pacijenata obično se korigira akomodacijom, bez ikakvih oštećenja vida.[1] Međutim, zbog ovog prilagodljivog napora za daljinski vid, pogođeni se mogu žaliti na astenopične simptome dok neprestano čitaju.[1] Neki hipermetropi mogu vidjeti jasno iz daljine, ali vid iz blizine može biti zamagljen, zbog nedovoljne akomodacije. Zato se ovaj nedostatak naziva dalekovidnošću.[4] Ako je hipermetropija visoka, doći će do oštećenja vida i na daljinu i na blizinu.[1] Osobe mogu imati idisfunkcije prilagodbe, binokularnu disfunkciju, ambilopiju i strabizam, popularno poznat kao frljavost.[2] Novorođenčad je gotovo uvijek hipermetropna, što se postupno smanjuje, kako se dob povećava.[3]
Refrakcijska dalekovidnost | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | H52.0 |
ICD-9 | 367.0 |
DiseasesDB | 29644 |
MedlinePlus | 001020 |