Teorija autohtonosti geneze Ilira
From Wikipedia, the free encyclopedia
Teorija o etnogenezi Ilira je teza o Ilirima kao autohtonom elementu na teritoriji Balkanskog poluostrva.
Stariju tezu zasnovao je Gustav Kosine i po njoj su preci Ilira stigli iz njemačke Lužice, oko 1300. g.p.n.e. kao formirana narodnosna skupina. Uvažavajući mišljenje albanskih i jugoslavenskih arheologa (Borivoj Čović), Alojz Benac iznio je teoriju autohtonosti, kojom opovrgava teoriju dolaska Ilira kao gotovog narodnosnog elementa i njihovo stvaranje objašnjava etnogenezom kulturnih elemenata na Balkanskom poluostrvu. Ova teorija se oslanja i na Kurgansku hipotezu Marije Gumbitas iz 1950. god.
U III milenijumu p.n.e. počeli su pokreti stepskih nomada iz Azije (Praindoevropljani), koji će imati odlučan uticaj na društvene odnose na jugu Evrope nakon perioda mlađeg kamenog doba (neolita). To je početak indoevropeizacije eVropskog kontinenta, ali se o Indoevrpljanima ne može govoriti kao nosiocima kulture koju su donijeli u Europu.[1] Njihove seobe su samo otvorile procese i u oblasti koja je kasnije pripisana ilirskom „etničkom“ stablu. U početku tih kompleksnih zbivanja na Balkanskom poluostrvu stvoren je substrat (osnova) čijom će etnogenezom nastati Iliri, i koja se može podijeliti u četiri faze:[2]
- prva - stvaranje osnovnog substrata u kojem su učestvovale nove eneolitske grupacije na Balkanu nastale nakon završetka neolita (badenska, kostolačka, vučedolska grupa, grupa sa vrpčastom keramikom) - to su Prediliri
- druga – mirni razvoj supstratnih elemenata, uz određeni kulturni uticaj iz Podunavlja, Karpatske oblasti i istočnog Balkana – to su Protoiliri
- treća – to su kretanja kao posljedica seobe naroda sa prostora Kulture polja sa urnama koja su dovela do pojačanog prerastanja pojedinih zajednica u veće skupine – to su Prailiri[3] U ovoj fazi dio Ilira, prvrnstveno između Drave i Save je pao pod potpuni uticaj Kulture polja sa urnama, pa će njihova daljnja geneza dovesti do stvaranja plemenskih zajednica pod imenom Panoni, kao što su:Segestani, Kolapijani,...Jedan dio autora naziva dio plemena ilirsko - panonskim (Mezeji, Japodi.
- četvrta – ilirska epoha željeznog doba u kojoj su formirane čvršće plemenske zajednice (Autarijati, Desidijati, Dalmati, Ardijejci, Taulanti...), čije je zajedničko ime Iliri (koje će se tek kasnije pojaviti u grčkim i rimskim izvorima).[4]