Virtualna mašina
From Wikipedia, the free encyclopedia
U računarstvu virtualna mašina (eng. Virtual Machine - VM ) je emulacija računarskog sistema. Virtualne mašine su zasnovane na računarskoj arhitekturi i pružaju funkcionalnost fizičkog računara. Njihove implementacije mogu uključivati specijalizirani hardver, softver ili njihovu kombinaciju.
Postoje različite vrste virtualnih mašina:
- Sistemske virtuelne mašine (koji se još nazivaju i VM-ovi za punu virtualizaciju) pružaju potpunu funkcionalnost i mogu zamijeniti fizički računarski sistem. Pružaju funkcionalnost potrebnu za izvršavanje operativnih sistema. Hipervizor koristi mašinski jezik za dijeljenje i upravljanje hardverom, omogućavajući više okruženja koja su međusobno izolirana, a koja su na istoj fizičkoj mašini. Moderni hipervizori koriste virtualizaciju potpomognutu hardverom, hardver koji je specifičan za virtualizaciju, što se najviše odnosi na CPU koji posjeduje posebne instrukcije kojim ubrzava te operacije.
- Procesne virtualne mašine su dizajnirane za izvršavanje računarskih programa nezavisno od platforme.
Neke virtualne mašine, poput QEMU-a, napravljene su tako da oponašaju različite arhitekture i omogućavaju izvršavanje softverskih aplikacija i operativnih sistema napisanih za drugi arhitekturu procesora. Virtualizacija na nivou operativnog sistema omogućava da se resursi računara dijele kroz kernel.
"Virtualna mašina" kao termin je definirana kao "efikasan, izoliran duplikat prave računarske mašine".[1]