Bože pravde
himna Republike Srbije / From Wikipedia, the free encyclopedia
Bože pravde je himna Republike Srbije. Glazbu je skladao Davorin Jenko, a tekst napisao Jovan Đorđević 1872. Izvorni stihovi napisani su za kazalištnu predstavu „Markova sablja“ koja je premijerno izvedena te iste godine u čast punoljetnosti kneza Milana Obrenovića.[1][2][3]
Боже правде | |
---|---|
latinička transkripcija: Bože pravde hrvatski: Bože pravde | |
Država | Srbija |
Jezik–jezici | srpski |
Tekstopisac | Jovan Đorđević |
Prihvaćena | 11. svibnja 2009. (u cijelosti) |
Zvučna datoteka | |
Himna Republike Srbije |
Bože pravde je prvotno bila svečana pjesma koja je postala himnom Kneževine Srbije. Krunidbom Milana Obrenovića za kralja, 1882. godine, Srbija postaje samostalnim kraljevstvom i u stihovima se veliča srpski kralj.[4] Republika Srbija od 2004. koristi novu himnu temeljem preporuke[5] Narodne skupštine Republike Srbije i zaključaka[6] Vlade Republike Srbije, a od 2006. i temeljem odredbe Ustava Republike Srbije.[7] Od 2009. zakonom su određeni,[8] prethodno 2004. godine preporučeni,[5] stihovi u kojim se ne spominje kruna, ni kralj, niti kraljevstvo i tako promijenjenu svečanu pjesmu koristi se kao službenu državnu himnu.
Bilo je prijedloga uporabe riječi Našu zemlju umjesto srpske zemlje.[9]
Republika Srpska koristila je inačicu himne Kraljevine Srbije, koja je odlukom Ustavnoga suda BiH od 28. siječnja 2007. stavljena izvan snage kao osporena, jer nije predstavljala svih tri konstitutivna naroda u BiH.
Na referendumu o nacionalnim simbolima,[4] 31. svibnja 1992., većina[10] je građana bila za zastavu s crvenom petokrakom, tradicionalni grb Srbije u obliku crvenoga štita s križem i četiri ocila, ali bez dvoglavoga orla, te za budnicu Marš na Drinu kao nesuđenu himnu.[4] Referendum prema pravilima nije uspio, jer nije izašlo preko 50% upisanih birača (uključujući i birače na Kosovu). Po Ustavu Republike Srbije iz 1990. himna Republike Srbije postala bi isključivo propisani tekst nakon ustavnoga referenduma.[11] Prihvaćanje isključivo propisanog teksta himne, na referendumu, uspjelo bi u slučaju izjašnjavanja preko 50% građana upisanih u biračke popise za pojedini tekst, a ne samo 50% od broja građana koji izađu na referendum, uz temeljni uvjet izlaska preko 50% upisanih birača.[11] Novi Ustav Republike Srbije iz 2006. prenio je ovlast utvrđivanja himne na zakonodavno tijelo koje običnom većinom donosi zakon o nacionalnim simbolima.[7]
Trenutačno postoje nedoumice o pripjevnim stihovima koji zakonski glasi „Bože spasi, Bože brani · moli ti se srpski rod!“. Umjesto toga pripjeva Vlada Republike Srbije pod predsjedanjem Vojislava Koštunice promicala je stihove „Srbiju nam Bože brani · moli ti se srpski rod!“, a javni radijski i televizijski servis jednostavno ponavlja tekst „Bože spasi, Bože hrani · srpske zemlje, srpski rod“. Političke elite odlučile su rabiti kao drugi stih pripjeva tekst „moli ti se sav narod!“, koji se rabio u himni Kraljevine Jugoslavije u inačici „moli ti se sav naš rod!“,[12] i nakon 1945. kao neutralni oblik teksta.[13] Pripjev se obvezno pjeva nakon druge, četvrte i šeste kitice.