Hans Geiger
From Wikipedia, the free encyclopedia
Hans Geiger, puno ime Johannes Wilhelm Geiger (Neustadt an der Weinstraße, 30. rujna 1882. – Potsdam,24. rujna 1945.), njemački fizičar. Najpoznatiji je kao jedan od izumitelja Geigerovog brojača i po Rutherfordovom pokusu s alfa-česticama i zlatnim listićem u kojem je sudjelovao. Doktorirao (1906.) na Sveučilištu u Erlangenu. Radio na sveučilištima u Manchesteru (od 1907. do 1912.), Berlinu (od 1912. do 1925.), Kielu (od 1925. do 1929.), Tübingenu (od 1929. do 1936.). S engleskim fizičarom Johnom Mitchellom Nuttalom otkrio (1911.) ovisnost energije alfa-zračenja i vremena poluraspada alfa-radioaktivnih elemenata (Geiger-Nuttalov zakon). Godine 1913. potvrdio Rutherfordovu teoriju raspršenja alfa-čestica, koja se osniva na hipotezi sićušne atomske jezgre i velikog elektronskog omotača (planetarni model atoma). U suradnji s njemačkim fizičarom Waltherom Müllerom konstruirao (1928.) Geiger-Müllerovo brojilo. Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1935.). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Geiger (krater)).[1]
Hans Geiger | |
| |
Rođenje | 30. rujna 1882. Neustadt an der Weinstraße, Porajnje-Falačka, Njemačka |
---|---|
Smrt | 24. rujna 1945. Potsdam, Brandenburg, Njemačka |
Državljanstvo | Nijemac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Manchesteru Sveučilište u Berlinu Sveučilište u Kielu Sveučilište u Tübingenu |
Alma mater | Sveučilište u Erlangenu |
Poznat po | Geigerov brojač Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem Geiger-Nuttalov zakon |
Portal o životopisima |