Palača Potala
From Wikipedia, the free encyclopedia
Palača Potala (tibetski: Po ta la, kineski: 布達拉宮) je kompleks spojenih građevina u Lhasi (Tibet) koji su činili zimsku rezidenciju Dalaj Lama još od 7., a palaču od polovice 17. stoljeća, sve do kineske invazije 1959. godine kada je Tenzin Gyatso, XIV. Dalaj Lama, prebjegao u Dharamsalu u Indiji.
Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | NR Kina |
Godina uvrštenja | 1994. (18. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, iv, vi |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:707 |
Koordinate | 29°39′28″N 91°07′01″E |
Palača Potala je nazvana po planini Potala s koje potječe Avalokitešvara ("Gospodin koji gleda odozgora"), bodisatva koji utjelovljuje samilost svih Buda Mahajana budizma.
Palača simbolizira tibetanski budizam i središnje je mjesto tradicionalne tibetske administracije. Kompleks se sastoji od Bijele i Crvene palače s pripadajućim zgradama, izgrađeni na Crvenoj planini u središtu Lhasa doline, na visini od 3.700 m. Zbog toga je Palače Potala, zajedno s drugim povijesnim spomenicima Lhase (samostan Jokhang i palača Norbulingka) upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1994. godine kao „lijepa i originalna arhitektura, velikog povijesnog i vjerskog značaja, čiji su bogati ukrasi skladno uklopljeni u zapanjujuć krajolik”.[1]