Sociolingvistika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sociolingvistika je jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem uporabe jezika kao sredstva komunikacije u sociokulturnom kontekstu, odnosno bavi se pručavanjem odnosa između ljudskog jezika, društva i kulture.[1] Za razliku od sociologije jezika koja proučava utjecaj jezika na društvo, sociolingvistika proučava utjecaj društva na jezik. Pojam je prvi put uporabio Thomas Callan Hodson u studiji iz 1939. godine.[2] Lingvisti iz Indije i Japana bili su predvodnici u proučavanju jezika uzimajući u obzir socijalne komponenete 1930-ih godina 20-og stoljeća. 1960-ih godina su se pojavile prve studije sociolingvistike na Zapadu, ponajprije s radovima Williama Labova, Basila Bernsteina, Williama Stewarta i Heinza Klossa. Njihovi radovi su se fokusirali na proučavanje razlika između standardnog jezika i njegovih varijeteta, s obzirom na socijalne aspekte, kao što su rod, spol, društveni položaj i geografska pozicija govornika.
Jezikoslovlje |
Jezične razine |
Fonetika ¤ Fonologija ¤ Morfologija ¤ Sintaksa ¤ Semantika ¤ Leksikologija ¤ Stilistika |
Jezikoslovne discipline |
Primijenjeno jezikoslovlje |
Usvajanje jezika |
Psiholingvistika |
Tipološko jezikoslovlje |
Flektivni jezici ¤ Aglutinativni jezici ¤ Izolirajući jezici ¤ Sintetički jezici ¤ Polisintetski jezici |
Genetsko jezikoslovlje |
Dijalektologija ¤ Poredbeno-povijesno jezikoslovlje |
Sociolingvistika |
Lingvistička antropologija |
Generativna lingvistika |
Kognitivna lingvistika |
Računarska lingvistika |
Deskriptivna lingvistika |
Poredbeno jezikoslovlje |
Leksikologija |
Etimologija |
Korpusna lingvistika |
teorijsko jezikoslovlje |
empirijsko jezikoslovlje |
opće jezikoslovlje |
računsko jezikoslovlje |
Povijest jezikoslovlja |
Popis jezikoslovaca |
Neriješeni problemi |