Stabilnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Stabilnost (prema stabilan < lat. stabilis: čvrst) je svojstvo nekoga mehaničkog, tehničkog ili drugog sustava da samostalno održava ili uspostavlja ravnotežno stanje nakon prestanka djelovanja uzroka koji je ravnotežu poremetio. Tako je na primjer u mehanici riječ o statičkoj stabilnosti položaja tijela, a u tehnici o stabilnosti konstrukcija, vozila, zrakoplova, broda, elektroenergetskoga sustava, odvijanja tehnološkoga procesa i drugo. Statička stabilnost svojstvo je održavanja ravnoteže, a pod dinamičkom stabilnošću podrazumijeva se proces vraćanja u ravnotežno stanje, koji se obično odvija na oscilatorni način oko položaja ravnoteže sa sve manjim amplitudama. Kao mjera statičke stabilnosti služi promjena veličine povratne (stabilizirajuće) sile, momenta ili neke druge fizikalne veličine po jedinici otklona od ravnotežnoga položaja, a kao kriterij dinamičke stabilnosti frekvencija i veličina prigušivanja oscilacija.[1]