Zemun
beogradska općina From Wikipedia, the free encyclopedia
Zemun (srpski: Земун, mađarski: Zimony, njemački: Semlin, latinski: Taurunum) je beogradska općina koja zauzima površinu od 15.356 ha, na kojoj živi 168.170 stanovnika.[1]
| Zemun (općina) | |
|---|---|
| Општина Земун | |
 | |
 Zastava  Grb | |
| Država |  Srbija |
| Okrug | Grad Beograd |
| Sjedište | Magistralski put 1 |
| Taurunum | 12. stoljeće |
| Vlast | |
| • predsjednik općine | Branislav Prostran (Srpska napredna stranka) |
| Površina | |
| • Ukupna | 438 km² |
| Koordinate | 44°51′N 20°24′E |
| Stanovništvo (2011.) | |
| • Entitet | 168.170 |
| Poštanski broj | 11080 |
| Pozivni broj | 011 |
| Stranica | www.zemun.rs |
 | |
 Mapa općine | |
  Zemun (općina) | |
Pravoslavni svetac zaštitnik općine Zemun je Vaznesenje Gospodnje (hrv. "Uzašašće Gospodinovo") - Spasovdan (koji se slavi 40 dana poslije Uskrsa).
Kao dan općine slavi se 5. studenog, datum kada je srpska vojska ušla u Zemun u Prvom svjetskom ratu.
Predsjednik općine Zemun je Branislav Prostran.[2]
U općini se nalazi više prigradskih naselja: Zemun Polje, Batajnica, Altina, Mala Pruga, 13. Maj, Nova Galenika.
Nalazeći se na raskrižju važnih puteva, Zemun je doživio mnoge promjene. Različite zajednice živjele su u tom kraju i razvijale svoju kulturu. Mnoga plemena i narodi prolazili su, ratovali i, svjesno i nesvjesno, uništavali kulturnopovijesne spomenike. Međutim, uvijek je nešto ostajalo. Smjenjivanje različitih kultura, od neolitika, preko bakrenog do brončanog i do današnjeg doba, upućuje na složena zbivanja i značajne promjene u razvoju na tom tlu. *[3]
Prvi naziv je bio Taurunum. Najstariji pisani tragovi o današnjem imenu grada datiraju iz XII. stoljeća. Nastao je od slavenske riječi "zemlin" i pretpostavlja se da je ime u vezi sa zemljanim gradom, odnosno sa zemunicama.
Za razdoblja turskih osvajanja po Europi, Zemun su nekoliko puta pljačkale i napadale turske snage.
Nakon višekratnih pokušaja, Zemun je pod tursku vlast pao 8. srpnja 1521., nakon što je Sulejman Veličanstveni napao grad sa zapada, prethodno zauzevši Mitrovicu, Slankamen i Karlovce. Grad je pao nakon žestoke obrane grada koju su držale postrojbe od 500 šajkaša (sastavljene od Hrvata i Srba), predvođene Hrvatom Markom Skoblićem (vidi bitka za Zemun).
U ratu s Turcima 1683-99. i mirom u Srijemskim Karlovcima oslobođen je Srijem od Starog Slankamena na Dunavu do ušća Bosuta u Savu, a preostali dio Srijema pobjedom nad Turcima 1716. kod Petrovaradina. Odlaskom Turaka 1717. u Zemunu i Srijemu započeo je novi vijek.[3]
Obnovljena Srijemska županija (sjedište u Vukovaru) potpala je pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Dio Srijema s Petrovaradinom, Zemunom i Mitrovicom ušao je u sastav Vojne krajine kao Petrovaradinsko vojno okružje. Obnovljena je i Srijemska biskupija, a 1773. ujedinjena je s biskupijom u Đakovu.[3]
Beogradskim mirom 1739. područje dolazi pod Austriju, a Zemun postaje pogranični grad. Budući da se tim mirom austrijska vojska morala povući iz Beograda, beogradski katolici, mahom trgovci iz Bosne i Dubrovnika su se našli u nezahvalnu položaju, poput kršćanskih podanika u muslimanskoj državi koja je upravo izgubila teritorije od kršćanskog neprijatelja. Stoga su predvođeni franjevcima otišli u obližnji Zemun, da bi izbjegli moguću tursku osvetu. 1745. se osniva Srijemska županija, kojoj je Zemun glavni grad, a koja je upravno pripala Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Smirenje stanja na granicama je slijedio priljev novih stanovnika i gospodarski napredak.[3] 1816. doselili su se iz Lazarfelda u Banatu njemački doseljenici u predio koji su poslije nazvali Franztal.[4]
Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. i ukidanja Vojne krajine, Srijem je 1881. u potpunosti pripojen Hrvatskoj. Hrvatski jezik postao je službeni jezik umjesto njemačkog, mađarskog i latinskog.
Dne 8. lipnja 1871. grad dobiva status slobodnog carskog grada. Razvitku pogoduje ukidanje Vojne Krajine i ulazak u sastav Hrvatske 1881. godine.[5] Izgradnjom pruge 1881-91. Srijem je od Zemuna preko Mitrovice i Vinkovaca povezan sa Zagrebom.[3] Povezivanjem željeznicom, onda iznimno značajnim pronositeljem razvitka, s oživjelom Mitrovicom, Vinkovcima i Zagrebom, gospodarski napredak ulazi i u ove krajeve. Hrvatski jezik 1882. postaje službenim jezikom u gradu.[5] Godine 1895. grad je izravno podređen Zemaljskoj vladi u Zagrebu. Tako je ostalo do Prvog svjetskog rata.
Dne 5. studenoga 1918. postrojbe Kraljevine Srbije ušle su u grad kojeg su napustile austro-ugarske snage. Bio je to kraj dvostoljetne vladavine crno-žute monarhije u Zemunu. Srijemska županija i grad Zemun ušli su u Kraljevinu SHS.[3]
Kraj Prvoga svjetskog rata donio je bitne promjene u Zemunu, koji je izgubio status pograničnoga grada. Počela je nova etapa života i rada. Oduševljenje i nade iznevjerene su nakon atentata u Skupštini 1928. i Šestojanuarske diktature. Jedini prostor gdje su se Hrvati mogli dokazati s obzirom na znanje i obrazovanje, bilo je gospodarstvo. Nakon I. svjetskog rata otvaraju se nove tvornice i ustanove, većinom u vlasništvu hrvatskih gospodarstvenika ili dioničara. Tvornica čokolade (1921), tvornica ljepila (1923), Filipovićeva tvornica ugljične kiseline (1925), tvornica aeroplana i hidroaviona »Zmaj« (1927), tvornica zrakoplova »Ikarus« (osn. 1923, u Zemunu od 1927), nekoliko tvornica tekstila i trikotaže (Sava i Alda 1928), dvije tvornice kože (Derma i Delfina), tvornica strojnog remenja (Hofer i Peller), tvornica obuće Mira. Godine 1927. počeo je rad vojno-civilnog aerodroma pod Bežanijskom kosom. Dana 15. veljače 1928. godine, polijetanjem dvokrilca (»potez 29«) uspostavljena je prva domaća zračna linija Zemun - Zagreb. Uvođenjem dugih linija zračna luka ubrzo postaje centar domaćega zračnog prometa. Radovi su nastavljeni te su do 1931. podignuti hangari i pristanišna zgrada.[3]
U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nekoliko su mu puta promijenili upravni položaj. od 1922. umjesto županije proglašena je Srijemska oblast. Stvaranjem banovina 1929. Srijem je podijeljen u dvije. Drinskoj (Sarajevo) su pripadali kotari Mitrovica, Šid, Vukovar, Vinkovci, Županja, a Dunavskoj (Novi Sad) Ilok, Ruma, Karlovci i Petrovaradin. A sam je Zemun pripojen Beogradu. 1934. ga se pripojilo Beogradu, ali je to ukinuto padom Jugoslavije i njegovim uključenjem Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. Drugi pokušaj pripajanja Beogradu bio je poslije rata.[3] Nakon dvije godine Šid i Mitrovica pripojeni su Dunavskoj banovini. Sporazumom o novoj podjeli na banovine uoči Drugoga svjetskog rada, Ilok i Šid pripao je Hrvatskoj banovini, a ostali dio Srijema Dunavskoj.[3]
Od 1941. do 1945. Zemun je bio najistočniji grad Nezavisne Države Hrvatske, a bio je pod njemačkom kontrolom do 22. listopada 1944. godine, kad ga zauzimaju partizani. U podjeli Jugoslavije 1941. – 44. Srijem je pripao Hrvatskoj. Nakon početka Drugoga svjetskog rata i zračnih napada na Beograd, njemačke jedinice su 12. travnja 1941. ušle u Zemun. Već 13. travnja osnovana je nova, posebna gradska uprava (predsjednik Hans Mozer) jer je Zemun ponovno odvojen od Beograda. Sve do 10. listopada 1941. u Zemunu i okolnim selima (do crte Slankamen-Boljevci) vlast su u tom »njemačkom privrednom području« imali domaći Nijemci, takozvani »Folksdojčeri«, a zatim su je, kada su ti dijelovi Srijema ušli u sastav Nezavisne Države Hrvatske, dijelili s Hrvatima, međutim najvažnije položaje u tijelima uprave (gradonačelnici, kotarski predstavnici i dr.) zadržali su Nijemci, što će uvjetovati stalnu i prikrivenu borbu oko vlasti između Folksdojčera-funkcionara i članova ustaškog pokreta. Stvaranjem druge Jugoslavije i razgraničenjem između Hrvatske i Srbije Srijem je podijeljen između Hrvatske i Vojvodine (u sastavu Republike Srbije). Na kraju 20. stoljeća iseljenjem jednog dijela starosjedilaca Hrvata, u Srijemu se ponovila 1944., kada su iseljeni srijemski Nijemci.[3]
Od ulaska partizana i sovjetske vojske 22. listopada 1944. do kraja rata, najveći broj funkcija vlasti vršila je vojska, odnosno Komanda mjesta s majorom Milanom Žeželjom na čelu. Sudsku i tužilačku funkciju vršila su također vojnosudska tijela. Komanda mjesta mobilizirala je ljude, motorna i zaprežna vozila za potrebe vojske, ali i obavljala druge poslove, u koje su pripadali otkrivanje i uhićenje pa i likvidacija »narodnih neprijatelja«. S koliko revnosti je to rađeno, najbolje svjedoče mnoge nevine žrtve pobijene u listopadu 1944, a zakopane pokraj Dunava u zemunskom keju kod »Hidrobaze« i na Kalvariji. Međutim, to je posebna tema koja zaslužuje poseban rad.[3]
Ubrzo je, usporedo s vojnom, organizirana i civilna vlast, a teritorijalno je Zemun kao samostalni grad pripojen novooformljenoj autonomnoj oblasti Vojvodini, gdje je zemljopisno i pripadao.[3]
Skupština Narodnooslobodilačkog odbora Zemun je na prvu godišnjicu »oslobođenja«, 22. listopada 1945. godine, održala svečanu sjednicu, na kojoj je, među ostalim, ali kao najvažnija, donesena i odluka o izdvajanju Zemuna iz sastava Vojvodine i pripajanja Beogradu. Istovjetnu odluku je toga dana donio i Pokrajinski narodnooslobodilački odbor Vojvodine, pa je tako Zemun, po drugi put u svojoj povijesti, ušao u sastav susjednog Beograda.[3]
Iako je odluka o pripajanju Zemuna prijestolnici bila diktirana »odozgo« i nije bilo moguće izbjeći ju, mnogim Zemuncima ona je teško pala, pa je čak i na sjednici na kojoj je donesena nekoliko odbornika u svojim diskusijama izrazilo bojazan da će Zemun u sastavu Beograda biti zapostavljen, da će se od samostalnoga grada srozati na običan rajon Beograda i izgubiti samoupravu, da će zaostati u razvoju i sl. Sve to se vrlo brzo pokazalo točnim, ali novi naraštaji, osobito kolonista - došljaka, koji su preplavili Zemun, mislili su drugačije.[3]
Izborom Slobodana Miloševića i njegovim dovođenjem na političku scenu 1986. nakon Ušća i Gazimestana, iseljavanje Hrvata iz Zemuna dobiva zamah. Početkom rata 1991. i pohodom JNA sa srpskim dobrovoljcima na Vukovar, Osijek i druge krajeve Hrvatske međunacionalni odnosi padaju na najnižu razinu. Ne poštuju se ne samo zakonske nego ni temeljne ljudske norme ponašanja. Sve ono o čemu su mnogi ljudi s ovih prostora vjekovima maštali o suživotu i panslavizmu, za nekoliko se godina rasplinulo kao mjehur od sapunice.[3]
Više od 80 godina ne prestaje iseljavanje Hrvata iz Zemuna iz raznih razloga. God. 1921. Zemun je imao oko 20 000 žitelja - oko 70% bili su Hrvati. Danas Zemun ima više od 200 000 žitelja, a procjenjuje se da Hrvata ima samo oko 5%. Iseljavanju Hrvata je uz političke pritiske pogodovalo ciljano ekonomsko slabljenje, kulturno izoliranje i zapostavljanje. Nakon Drugoga svjetskog rata svi gospodarski i kulturni objekti koje su Hrvati stoljećima podizali u Zemunu oduzeti su i postali su "narodna svojina". primjer gradske Bolnice ili Bolnice sestara milosrdnica, koje su sestre podigle za građane Zemuna, a koja im je oduzeta. Zatim Katolički dom, u kojem su radila kulturno-umjetnička društva, npr. Tomislav. Zatim Hrvatski sokolski dom, Hrvatska štedionica, tvornice. Oduzimanjem tih i drugih institucija intenzivirano je iseljavanje Hrvata iz Zemuna, onemogućena egzistencija i njihov opstanak. Velikosrpski uspon 1980-ih i ratni pohodi 1990-ih bili su novo zlo. Mnogi su Hrvati ostali bez svojih kuća, stanova, posla, otpremnina, dionica, s minimalnim mirovinama. Danas Hrvati u Zemunu nemaju svojih škola, ustanova, svojih medijskih emisija, svojih predstavnika u lokalnoj i državnoj vlasti. Tek 2003. je registrirana Zajednica Hrvata Zemuna. Knjižnica i čitaonica, koja nosi naziv »Ilija Okrugić«, obnovljena je uz pomoć članstva, Vlade RH i župnika te svečano otvorena u lipnju 2004.[3] Zemunsko groblje ima nekoliko cjelina od kojih je jedna i Židovsko groblje.
Godine 2003. od dijela općine Zemun osnovana je Općina Surčin.
- 1921.: 18.528 (70% Hrvata)[6]
- 1931.: 28.083
- 1953.: 44.110
- 1961.: 72.956 (blizu 10.000 odnosno 13% Hrvata)[7]
- 1971.: 95.142
- 1981.: 116.826 (11.000 Hrvata i 55.000 Jugoslavena, od kojih veliki broj Hrvata)[5]
- 2002.: 116.486 (manje od 2000 Hrvata, odnosno 1,27%)[7]
- 2004.: 200.000 (5% Hrvata)[6] (2000 Hrvata i oko 3000 za koje se procjenjuje da se izjašnjavaju kao Jugoslaveni)[5]
Hrvati su nekad bili značajnom nacionalnom zajednicom u Zemunu. Svojevremeno je imao četiri hrvatska nogometna kluba (HŠK Građanski, HŠK Zemun, HŠK Dunav i HŠK Hajduk), brojna kulturno-umjetnička društva hrvatskog predznaka, Hrvatsku čitaonicu, organizaciju Hrvatski sokol, a od gospodarskih se isticala Hrvatska štedionica. Brojni su Hrvati ostavili tragove u Zemunu koji se ne daju izbrisati, a dokazom su hrvatske baštine u tom gradu. Ističu se Adam Filipović, Franja Jenč, Franja Katinčić, Stjepan Katinčić, Josip Kraus i ostali. Zgrade koje su u Zemunu sagradili Hrvati su bolnica Sestara milosrdnica, zgrada Električne centrale, Djevojačka osnovna škola, Opća javna bolnica, zgrada Vodne zajednice, Zemunska pošta, zgrada Željezničke škole te brojne druge.[7]
Iseljavanje Hrvata iz Zemuna je krenulo za vrijeme Jugoslavije. Pripajanjem Beogradu, proces se ubrzao. Dolaskom na vlast Slobodana Miloševića, 1986. godine, iseljavanja dobivaju novi zamah, a za srbijanske agresije na Hrvatsku, uvjeti za život su postali nepodnošljivi mjesnim Hrvatima.
U razdoblju od od 26. do 30. listopada 1992. godine, rimokatoličku župu Zemun je napustilo 1200 osoba, mahom Hrvata.[8]
Kao kruna svega Zemun je postao poligonom za srbijanske radikale, nakon njihove pobjede na mjesnim izborima 1996. godine i osvajanja vlasti.[9][10] Haaški optuženik Vojislav Šešelj u to vrijeme bio je gradonačelnik Zemuna.[10][11][12]
| Popis stanovništva iz 2011. godine[1] | ||||
|---|---|---|---|---|
| Narod | Broj | |||
| Srbi | 147.810 | |||
| Albanci | 165 | |||
| Bošnjaci | 170 | |||
| Bugari | 81 | |||
| Bunjevci | 19 | |||
| Vlasi | 26 | |||
| Goranci | 383 | |||
| Jugoslaveni | 995 | |||
| Mađari | 205 | |||
| Makedonci | 557 | |||
| Muslimani | 496 | |||
| Nijemci | 98 | |||
| Romi | 5559 | |||
| Rumunji | 64 | |||
| Rusi | 107 | |||
| Rusini | 38 | |||
| Slovaci | 170 | |||
| Slovenci | 156 | |||
| Ukrajinci | 85 | |||
| Hrvati | 1411 | |||
| Crnogorci | 748 | |||
| ostali | 1544 | |||
| neizjašnjeni | 4821 | |||
| regionalna pripadnost | 209 | |||
| Nepoznato | 2213 | |||
- Kajak kanu klub Zemun
Od 1947. održava se Kajakaška regata Zemun.[13]
Prije 2. svj. rata:
- nogomet
|
- FK Zemun
- hazena
Nekadašnje i današnje važnije ustanove u Zemunu, koje su ustanovili ili su bile u vlasništvu Hrvata.
- bolnica Sestara milosrdnica
- Katolički dom
- KUD "Tomislav"
- Zemunska hrvatska štedionica (od 1867.)
- Hrvatsko pjevačko društvo Odjek
- Hrvatsko obrtničko i trgovačko pjevačko društvo Rodoljub
- Hrvatski sokol
- Hrvatsko pjevačko društvo Tomislav (nastao iz Odjeka i Rodobljuba)
- knjižnica i čitaonica "Ilija Okrugić" (od 2004.)
- Zajednica Hrvata Zemuna "Ilija Okrugić" (od 2003.)
- Društvo hrvatske mladeži Zemuna (od 2007.)
Ustanovljene između 1882. i 1941.
- Chevra Kadischa – sveto društvo (Heiliger Verein)
- Ćurčijska zadruga grada Zemuna
- Deoničarsko društvo za električna, prometna i industrijska preduzeća u Zemunu
- Dobrovoljno vatrogasno društvo
- Društvo Srpski kasino u Zemunu
- Društvo Svetog Save za potpomaganje siromašnih učenika i učenica
- Evangelističko društvo za njegu siročadi Siloah
- Francusko društvo u Zemunu
- Gospodarsko društvo kao zadruga u Zemunu, marvogojstveni odsjek
- Gradjanska čitaonica
- Hrvatska čitaonica
- Hrvatski Sokol
- Hrvatsko obrtničko i trgovačko pjevačko društvo
- Hrvatsko pjevačko društvo »Odjek«
- Industrijsko i trgovačko deoničarsko društvo Drina
- Israelitische Frauenvereines in Semlin
- Lovačko društvo u Zemunu
- Mađarska čitaonica
- Njemačko gombalačko društvo
- Njemačko pjevačko društvo
- Radničko obrazovno društvo
- Slavenska zajednica u Zemunu
- Srpska ratarska gornjo-varoška crkvena pjevačka zadruga
- Srpska zanatlijska pevačka i prosvetna zadruga u Zemunu
- Srpska zemunska trgovačka omladina
- Srpski soko
- Streljačko društvo
- Učiteljsko društvo za grad Zemun
- Udruženje fijakerista
- Udruženje hrvatskih državnih umirovljenika te udova i siročadi
- Udruženje zemunskih zanatlija u Zemunu
- Vatrogasni i gasilački red
- Zadruga svratištara, gostioničara, krčmara i kavanara za kotar
- Zadruga za potpomaganje siromašnih i vrijednih učenika kr. realne gimnazije
- Zemunski akademski sport klub
- Zemunski akademski športski klub
- Zemunski atletski klub
- Zemunski klub Šparta
- Zemunski srednjoškolski klub Vitez
Poznate osobe vezane uz Zemun, bilo time što su se rodile, ili živile i radile u Zemunu.
- Rudolfo Franjin Magjer, hrv. pisac
- Dora Pfanova, hrv. književnica
- Josip Kulundžić, hrv. pisac i kaz. redatelj
- Petar Šimunić, hrv. povjesničar
- Vilim Korajac, hrv. novelist i satiričar
- Petar Papp, hrv. slikar i autor prvih crtanih filmova u Hrvatskoj
- Nada Tončić, hrv. sopranistica
- Franjo Fugger, hrv. veterinar, voćar, kulturni radnik
- Nikola Fugger, hrv. pravnik i političar
- Stjepan Barić, hrv. političar i publicist, visoki državni dužnosnik
- Franjo Šram, hrv. skladatelj, orguljaš, zborovođa, dirigent i srednjoškolski profesor, znanstveni i prosvjetni djelatnik
- Simeon Baltić, srp. slikar iz Hrvatske
- Adam Filipović
- Aleksandar Badaj
- Mato Ivić
- Branko Živković, starješina Sokolskog društva Zemun, ravnatelj gimnazije u Zemunu, umro 5. 5. 1937. godine
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
