Baltički jezici
From Wikipedia, the free encyclopedia
Baltički jezici su podskupina Indoeuropskih jezika[1]. Spadaju u podskupinu satem-jezika, zajedno sa slavenskim jezicima (s kojima su neposredni srodnici i tvore zajedničku granu, baltičko-slavensku), armenskim jezikom, indoiranskom skupinom jezika, anatolijskim ili luvo-hetitskim jezicima i toharskim jezicima.
U ove jezike spadaju:
- zapadni baltički jezici
- kuronski (kuršu valoda)
- starokuronski ili kuronski; novokuronski je različit od njega i latvijski je dijalekt (govor Kursenieka) kojim govore gotovo nestali maleni narod Kuršininkai.
- galindski
- jatviški/suvalštinski, sudovski
- staropruski (prūsiskai bilā)
- kuronski (kuršu valoda)
- istočni baltički jezici
- latvijski (latviešu)
- istočnolatvijski
- zapadnolatvijski
- tamian
- latgalijski (latgalīšu), obično ga se vodi kao narječjem latvijskog
- litvanski (lietuvių kalba)
- Aukštaitian
- Južni Aukštaitian
- Istočni Aukštaitian: Panevèžys, Vilnius, Širvintos, Anykščiai, Kupiškis, Utena
- Zapadni Aukštaitian: Suvalkietiskai (kaunas), Šiauliai
- Samogitski ili žmudski jezik (žemaitiu ruoda)
- zapadnosamogitski
- južnosamogitski: Varniai, Raseiniai
- sjevernosamogitski: Kretinga, Telšiai.
- Aukštaitian
- latgalski
- selonski
- semigalski
- latvijski (latviešu)
Neklasificirani
- nadruvijski
- skalvijski