Beskonačnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Beskonačnost (simbol: ) je bitan pojam u matematici, filozofiji i teologiji. Ovaj pojam nije iskustven, jer ga nije moguće videti, opipati ili na bilo koji čulni način spoznati; on se obrađuje isključivo misaonim metodama.
- Za ostale upotrebe, v. Beskonačno (razvrstavanje).
U filozofiji, beskonačno je ono što je neoganičeno, što ide izvan bilo koje utvrđene granice.[1] U filozofiji, beskonačno je ono što je bez početka i svršetka, čemu se ne mogu odrediti granice, niti se može umski do kraja shvatiti. U teologiji, beskonačnost je temeljna oznaka vrhovnog bića (boga), za razliku od stvorenih bića koja su nužno konačna i ograničena.
Beskonačnost je jedan od „težih“ pojmova filozofije, ali u matematici pojam nije tako spekulativan.[2] Nešto što je beskonačno mora biti u relaciji poretka, ne sme biti konačno i ne sme biti kontradiktorno. U matematici, beskonačno se tretira kao broj (tj. njime se broje ili mere stvari: „beskonačan broj pojmova”) ali to nije ista vrsta broja kao prirodni ili realni broj. U matematici je to količina koja nije konačna.
U matematici danas postoje dve vrste beskonačnosti: potencijalna i aktuelna. Potencijalnu beskonačnost su uveli u matematiku Njutn i Lajbnic kada su otkrili infinitezimalni račun, a aktuelnu Kantor i Dedekind sa otkrićem teorije skupova.
Kada se govori o beskonačnosti vremena, upotrebljava se izraz večnost.[3]