Slobodan Jovanović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Slobodan Jovanović (Novi Sad, Austrougarska, 21. novembar/3. decembar 1869 – London, Ujedinjeno Kraljevstvo, 12. decembar 1958) je bio srpski pravnik, istoričar, književnik i političar, potpredsednik Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije (27. mart 1941 — 11. januar 1942), predsednik Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije (11. januar 1942 — 26. jun 1943) u Londonu, profesor Beogradskog univerziteta (1897 — 1940), predsednik Srpske kraljevske akademije, rektor Beogradskog univerziteta profesor javnog prava i dekan Pravnog fakulteta u Beogradu.
Slobodan Jovanović | |
Mandat(i) | |
---|---|
Predsednik vlade Kraljevine Jugoslavije u egzilu | |
11. januar 1942 - 26. jun 1943 | |
Prethodnik | Dušan Simović |
Naslednik | Miloš Trifunović |
Biografija | |
uredi |
Tokom oba balkanska rata 1912. i 1913. godine bio je šef Presbiroa pri Vrhovnoj komandi Srpske vojske. U ratnom presbirou je radio i od početka Prvog svetskog rata do 1917. kada mu je dodeljen rad u Ministarstvu inostranih dela. Ekspert na Konferenciji mira u Parizu 1919, teoretičar koji je između 1932. i 1936. objavio sabrana dela u sedamnaest tomova, predsednik Srpskog kulturnog kluba (1937 — 1941).
Posle Drugog svetskog rata, Jovanovićeve knjige nisu štampane u Jugoslaviji do 1990. godine. Umro je u Londonu, u devedesetoj godini. Od strane srpskih vlasti je zvanično rehabilitovan 2007. godine.