Istorijski Isus
naučna rekonstrukcija života Isusa iz Nazareta / From Wikipedia, the free encyclopedia
Pojam istorijski Isus se odnosi na naučnu rekonstrukciju života Isusa iz Nazareta.[1] Ova rekonstrukcija se temelji na istorijskim metodama, uključujući kritičku analizu tekstova jevanđelja kao primarnih izvora za njegovu biografiju, zajedno sa razmatranjem istorijskog i kulturnog konteksta u kojem je živeo.[2]
Istorijski Isus (odnosno Ješua[3]) je bio Jevrejin iz Galileje koji je preduzeo najmanje jedno hodočašće u Jerusalim, tada deo Rimske Judeje, u vreme mesijanskih i apokaliptičnih očekivanja judaizma drugog hrama.[4][5] Krstio ga je Jovan Krstitelj, čiji je uzor verovatno sledio, da bi kasnije, pošto je Jovan pogubljen, započeo sopstvenu propoved po Galileji, oko dve ili tri godine pre smrti. Naučnici vide Isusa kao duhovnog učitelja koji je učio ljude principima spasenja, večnog života i carstva božjeg.[6] Bio je eshatološki prorok i autonomni etički učitelj koji je promovisao jednostavan život i odbacivanje materijalnog bogatstva.[7] Pričao je iznenađujuće i originalne parabole, mnoge od njih o dolasku nebeskog carstva.[8] Neki naučnici Isusove apokaliptične proglase iz Novog zaveta smatraju verodostojnim, dok drugi opisuju njegovo nebesko carstvo kao moralno, a ne apokaliptično.[9]
Isus je slao učenike da leče i propovedaju vladavinu neba.[10] Kasnije je sa učenicima otputovao u Jerusalim, gde je izazvao nerede u Hramu.[4] Bilo je to za vreme pashe, kada su političke i verske prilike bile napete Jerusalimu.[4] Jevanđelja prenose da su ga stražari hrama (verovatno sadukeji) uhapsili i predali rimskom guverneru Pontiju Pilatu na pogubljenje. Pokret koji je Isus započeo je preživeo njegovu smrt. Nastavili su ga njegov brat Jakov Pravedni i apostoli koji su proglasili Isusovo uskrsnuće.[11] Nakon razlaza sa rabinskim judaizmom, pokret se razvio u rano hrišćanstvo.
Potraga za istorijskim Isusom je započela u doba prosvetiteljstva i počiva na pretpostavci da Novi zavet ne prenosi nužno realne istorijske podatke o Isusovom životu, već mitologizovanu sliku. Nasuprot istorijskog Isusa, takav biblijski opis se često naziva "Hristom vere". Pored Novog zaveta, podaci o Isusovom životu se temelje i na drugim starim zapisima. Tako se slika o istorijskom Isusu nadopunjava sa svakim otkrićem novih materijala (poput velikog otkrića biblioteke Nag Hamadi u 20. veku). Svrha istraživanja je prikupljanje građe iz različitih izvora i njihovo kritičko slaganje u jedinstvenu sliku Isusa.[12][13] Upotreba pojma istorijski Isus implicira da će se osoba rekonstruisana na taj način razlikovati od one prikazane u zaključcima vaseljenskih sabora (tzv. „dogmatski Hrist“).[14]