Odluka o privremenoj zabrani povratka kolonistima
From Wikipedia, the free encyclopedia
Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vraćanja kolonista na njihova prijašnja mesta življenja, poznata i kao Odluka br. 153, bila je uredba posleratnih jugoslovenskih vlasti donesena 6. marta 1945. godine.[1]
Tom odlukom su vlasti nove Demokratske Federativne Jugoslavije svim kolonistima privremeno zabranile povratak na Kosovo, Metohiju, Makedoniju i druge oblasti u kojima je vršena kolonizacije u periodu Kraljevine Jugoslavije. Odluka je bila privremenog karaktera usled najavljenje revizije dodeljivanja zemlje u međuratnom periodu.[2] Nove vlasti su već početkom avgusta 1945. usvojile Zakon o reviziji kolonističkih odnosa, čime je prestala da važi privremena opšta zabrana povratka kolonista.
Prema Zakonu o reviziji, pravo na zemlju su gubili oni kolonisti kojima je bila dodeljena zemlja prinudno oduzeta od ranijih vlasnika. Za porodice kolonista kojima je zabranjen povratak su predviđene kompenzacije u Vojvodini, odakle su masovno iseljeni podunavski Nemci. U septembru iste godine 3.352 „bivša kolonista“ su dobila pravo da se vrate na Kosovo i Metohiju, dok je 306 naseljenika koji su izgubili pravo povratka preusmereno u Vojvodinu.[3] Nove vlasti su smatrale da je time ispravljena nepravda naneta albanskim seljacima tokom međuratne kolonizacije Kosova, kada je određen broj kolonista useljen u kuće albanskih seljaka kojima je nasilno oduzeta njihova zemlja.[2]
Ta odluka se u srpskoj istoriografiji smatra kontroverznom. Komunisti su naseljenike smatrali eksponentima predratne velikosrpske politike, od koje se novi režim distancirao.[4] Nacionalistički autori tumače kako se zabrana povratka odnosila na sve Srbe i Crnogorce, starosedeoce Kosova, što se uzima kao krunski dokaz antisrpske politike KPJ.[3]