Opcioni protokol uz Konvenciju OUN protiv torture
From Wikipedia, the free encyclopedia
Opcioni protokol uz Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka (engl. ) ili samo Konvencija Ujedinjenih nacija protiv torture (engl. ),[1] je važan dodatak Konvenciji koji je usvojen sa ciljem prevencije torture u ustanovama u kojima se nalaze osobe lišene slobode. Usvojila ga je Generalna skupština UN 18. decembra 2002, a stupio je na snagu 22. juna 2006.
Ovim protokolom se predviđa uspostavljanje sistema redovnih poseta od strane nezavisnih međunarodnih i domaćih tela mestima gde se nalaze lica lišena slobode, kao i uspostavljanje Potkomiteta za prevenciju torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka čiji je zadatak da pruža savete i pomoć državama ugovornicama i jača njihove kapacitete za prevenciju torture.
Protokol obavezuje države ugovornice da dozvole posete mestima gde se nalaze osobe lišene slobode i da formiraju jedno ili više tela na nacionalnom nivou koja bi se bavila prevencijom torture. Na osnovu Zakona o dopuni Zakona o ratifikaciji OPCAT-a, koji je usvojen 28. jula 2011, Zaštitnik građana je određen da obavlja poslove Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje torture. Shodno tome, Zaštitnik građana (ombudsman) Republike Srbije je doneo odluku o formiranju Nacionalnog preventivnog mehanizma – tima zaposlenih u Kancelariji Zaštitnika građana koji su zaduženi da prate rad ustanova u kojima se nalaze lica lišena slobode, kao i da rade na unapređenju njihovih prava.[2]
Republika Srbija je potpisala Opcioni protokol 25. septembra 2003, a ratifikovala 26. septembra 2006.