Rezonancija (fizika)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rezonancija je fizička pojava koja nastaje u sistemu koji prisilno osciluje kada se na određenoj frekvenciji pobude postiže maksimalna amplituda oscilovanja. Pojava rezonancije zavisi od prigušenja, tj. odnosa energije gubitaka i ukupne energije sistema. Kada se oscilirajućá sila primenjuje na rezonantnoj frekvenciji dinamičkog sistema, sistem osciluje većom amplitudom nego kada je ista sila primenjena na drugim, nerezonantnim frekvencijama.[3]
Rezonancija se uočava u mnogim područjima fizike: mehanici, akustici, elektrotehnici, atomskoj i nuklearnoj fizici. Npr. u mehanici se rezonancija uočava kod vibriranja tela oko njegove vlastite vibracione frekvencije. Mala i ponavljana pokretna sila proizvodi vibracije većih amplituda. Kretanje ljuljaške je primer oscilatornog kretanja. Bilo da se ljuljaška njiše brzo ili sporo, prema i od, za svaki potpuni njihaj treba isto vreme. Frekvencija kretanja zavisi samo od dužine užeta ili žice koja nosi masu koja se njiše.