Sinhajska revolucija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sinhajska revolucija, Kineska revolucija iz 1911. godine ili Kineska revolucija naziv je za kratkotrajni građanski rat u Kini koji se odigrao od kraja 1911. do početka 1912. godine i za posledicu imao prestanak vladavine carskog režima pod dinastijom Ćing i uspostavu Republike Kine.[2] Uzroci su bili u tokom više decenijama akumuliranom nezadovoljstvu vladavinom mandžurske dinastije Ćing, koje je većinsko kinesko stanovništvo smatralo strancima, ali i nizom ponižavajućih poraza u ratovima i spremnošću Ćinga da pruža teritorijalne i brojne druge ustupke zapadnim silama; ti su se procesi odlikovali kroz stvaranje niza tajnih nacionalističkih udruženja, od koja su neka prihvatila zapadne koncepte republikanstva, liberalizma i demokracije. Povod za izbijanje sukoba je bilo nastojanje Ćinga da silom uguši pokret za zaštitu željeznice, odnosno nacionalizuje lokalnu privatnu željeznicu u provinciji Sečuan kako bi je prodala zapadnim bankama. Dana 10. oktobra 1911. su se u Vučangu pobunile carske trupe tzv. Nove vojske, originalno poslate da suzbiju demonstracije. Vučanški ustanak je poslužio kao primer brojnim drugim revolucionarnim grupama, ali i carskim generalima koji su u sledećih mesec-dva počeli da otkazuju poslušnost centralnoj vlasti i da proglašavaju nezavisnost svojih provincija. Komandant carskih trupa Juen Šikaj je u višenedeljnoj bici kod Jangsja uspeo da porazi deo revolucionarnih snaga, ali je dana 1. decembra pristao na primirje, odnosno početak pregovora o mirnom rešenju sukoba. Tokom njih je pristao na ponudu revolucionara da postane prvi predsednik novoproglašene Republike Kine; revolucija je formalno završena abdikacijom poslednjeg kineskog cara Pu Jia u februaru 1912. Novi režim, poznat kao Bejanška vlada, međutim, nije bila u stanju uspostaviti autoritet, pa su između ostalih, revoluciju iskoristili Spoljašnja Mongolija i Tibet da se de fakto otcepe od Kine, a sama Kina je bila izložena dugogodišnjem periodu nestabilnosti i vladavine gospodara rata koji neće biti okončan sve do pobede komunista u građanskom ratu 1949. godine. Uprkos totome, i u NR Kini i u današnjem Tajvanu (koji se smatra naslednikom Republike Kine) se Sinhajska revolucija slavi kao jedan od najvažnijih događaja nacionalne istorije.
Sinhajska revolucija (Kineska revolucija iz 1911. godine) | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Anti-Ćing pokreta | |||||||||
Revolucija dvostruke desetke u Šangaju - Nanđing ulica (Nanking ulica) nakon Šangajskog ustanka, sa obešenim zastavama Pet rasa u jednoj uniji koje koristili revolucionari u Šangaju i severnoj Kini. | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
|
Privremena vlada Republike Kine Hubej Vojna vlada Tongmenghuej Gelaohuej Tjendihuej Razne druge revolucionarne grupe i snage Regionalni zvaničnici i vojni diktatori | ||||||||
Jačina | |||||||||
200.000 | 100.000 | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
~170.000 | ~50.000 |