Vajang
From Wikipedia, the free encyclopedia
Vajang je tradicionalni oblik predstave lutkarskih pozorišta koji se prvobitno pojavio u kulturama stanovnika Jave u Indoneziji.[1][2][3] Tradicionalni oblik umetnosti pozorišta lutaka može se naći u Indoneziji i drugim delovima jugoistočne Azije,[4] gde je dramatična priča ispričana kroz senke bačene lutkama i ponekad kombinovana sa ljudskim likovima.[2][5]
Vajang | |
---|---|
Светска баштина Унеска | |
Званично име | Vajang |
Место | Централна Јава, Западна Јава, Источна Јава, Јогјакарта, Majalengka, Blora, Tegal, Pekalongan, Gresik, Индонезија |
Критеријум | Nematerijalno kulturno nasleđe: |
Референца | [Wayang puppet theatre 63] |
Упис | 2008. (2003) (3. седница) |
Веб-сајт | Wayang puppet theatre |
Vajang se odnosi na čitavu dramsku predstavu. Ponekad se i sama kožna lutka naziva vajang.[6] Predstave pozorišta senki lutaka prati gamelanski orkestar na Javi i rodni vajang na Baliju. Dramatične priče prikazuju mitologije, poput epizoda iz hinduističkih epova Ramajane i Mahabarate, kao i lokalne adaptacije kulturnih legendi.[2][5] Tradicionalno, vajang izvodi, u ritualizovanom šou od ponoći do zore, dalang - umetnik i duhovni vođa. Publika može gledati predstavu sa obe strane ekrana.[2][5][7] Tradicionalno, vaјang se izvodi u ritualnoj predstavi od ponoći do zore od strane dalanga, umetnika i duhovnog vođe; ljudi gledaju emisiju sa obe strane ekrana.[2][5]
Predstave vajanga su i dalje veoma popularne među Indonežanima, posebno na ostrvima Java i Bali. Predstave vajanga se obično održavaju na određenim ritualima, ceremonijama, događajima, te čak i turističkim atrakcijama. U ritualnim kontekstima, lutkarske predstave se koriste za molitvene rituale (održavaju se u hramovima na Baliju),[8] ritual ruvatan (čišćenje sukertske dece od loše sreće)[9] i ritual sedeka bumi (zahvalnost Bogu za obilne useve).[10] U kontekstu ceremonija, obično se koristi za proslavu mantenana (javanska svadbena ceremonija) i sunatana (ceremonija obrezivanja). U manifestacijama se koristi za proslavu Dana nezavisnosti, jubileja opština i preduzeća, rođendana, obeležavanja određenih dana i još mnogo toga. Čak i u modernom dobu sa razvojem turističkih aktivnosti, vajang lutkarske predstave se koriste kao kulturno-turističke atrakcije.[11]
Tradicije vajanga uključuju glumu, pevanje, muziku, dramu, književnost, slikarstvo, skulpturu, rezbarenje i simboličku umetnost. Tradicije, koje su nastavile da se razvijaju više od hiljadu godina, takođe su medij za informisanje, propovedanje, obrazovanje, filozofsko razumevanje i zabavu.[12]
Unesko je 2008. godine (prethodno 2003.) proglasio vajang pozorište senki - kožnih lutaka (vajang kulit) i trodimenzionalnih drvenih lutaka (vajang golek ili vajang klitik), nematerijalnim kulturnim nasleđem čovečanstva poreklom iz Indonezije. U zamenu za priznanje, je zahtevao od Indonežana da očuvaju tradiciju.[1]
Drugi slični umetnički oblici pozorišta senki lutaka takođe su značajna istorijska umetnička forma u Maleziji, Tajlandu, Kambodži i Laosu.[4][13][note 1]