Akrecija (astrofizika)
astrofizika / From Wikipedia, the free encyclopedia
U astrofizici, izraz akrecija (lat. "accretio", bs. "srastanje")[1] se koristi za najmanje dva različita procesa.
Prvi, i češći, proces je rast masivnog objekta gravitacijskim privlačenjem više tvari, obično srastanjem plinovite materije u akrecioni disk [2]. Akrecioni diskovi su uobičajeni oko manjih zvijezda ili zvjezdanih ostataka u blizini binarnih zvjezdanih sistema, ili crnih rupa u središtima spiralnih galaksija. Određena dinamika u disku je potrebna kako bi se omogućilo orbitirajućem gasu da izgubi ugaonu količinu kretanja i padne na središnji masivni objekt. Ponekad, to može rezultirati fuzijom zvjezdane površine.
Drugi proces je donekle analogan onom u atmosferskim naukama. U nebular hipotezi, akrecija se odnosi na sudar i lijepljenje ohlađenih mikroskopskih čestica prašine i leda, elektrostatski, u protoplanetarne diskove i protoplanetarne sisteme gasovitih divova, te eventualno dovodi do nastajanja planetizmala koja gravitacijski nagomilava više malih čestica i drugih planetezimala.
Korištenje pojma akrecioni disk za protoplanetarni disk dovodi do konfuzije oko planetarnog procesa akrecije, iako je najčešće slučaj da se oba procesa akreciona događaju istovremeno. T Tauri je primjer ovog fenomena.