Bioraspoloživost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bioraspoloživost (BA ili F) – u farmakologiji – je potkategorija apsorpcije i udio je (%) primijenjenog lijeka koji doseže u sistemsku cirkulaciju.[1]
Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. |
Po definiciji, kada se lijek daje intravenski, njegova bioraspoloživost je 100%.[2][3] Međutim, kada se lijek daje putem drugim putevima, a ne intravenski, njegova bioraspoloživost je obično TH[›] niža od one intravenske zbog apsorpcije endotela u crijevima i metabolizma prvog prolaska. Stoga je matematička bioraspoloživost jednaka omjeru usporedbe površina ispod krivulje koncentracije lijeka u plazmi u odnosu na vrijeme (AUC) za vanvaskularnu formulaciju i AUC za unutarvaskularnu formulaciju.[4] AUC is utilized because AUC is proportional to the dose that has entered the systemic circulation.[5]
Bioraspoloživost lijeka je srednja vrijednost; kako bi se uzela u obzir varijabilnost populacije, opseg devijacije prikazan je kao ±. Da bi se osiguralo da uzimatelju lijeka koji ima slabu apsorpciju dozira se na odgovarajući način, donja vrijednost područja odstupanja koristi se kako bi se prikazala stvarna bioraspoloživost i izračunala doza lijeka potrebna za uzimanje da postigne sistemske koncentracije slične intravenskoj formulaciji. Za doziranje bez poznavanja stope apsorpcije uzimatelja lijeka koristi se donja vrijednost područja odstupanja kako bi se osigurala namjeravana učinkovitost, osim ako je lijek povezan s uskim terapijskim ulazom.
Za dijetetske suplemente, začinsko bilje i druge hranjive sastojke kod kojih je put primjene gotovo uvijek oralni, bioraspoloživost obično označava jednostavno količinu ili dio unesene doze koja se apsorbira.[6][7][8]