Dijalektika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dijalektika[1] (starogrčki: διαλεκτική τέχνη – dialektike tehne, umijeće razgovaranja i raspravljanja) jest metoda korištenja argumenta u rješavanju neslaganja koji je bio u središtu evropskoj i indijskoj filozofiji još od antike. Riječ dijalektika nastala je u antičkoj Grčkoj, koju je popularizirao Platon u Sokratskim dijalozima. Dijalektički metod je diskurs između dvoje ili više ljudi različitih mišljenja o predmetu, za koji žele da se utvrdi istina korištenjem racionalnih argumenata.[2] Kao nauka o općim zakonima kretanja vanjskog svijeta i ljudskog mišljenja upućuje da se "spoznaja mora temeljiti na životnoj praksi kao materijalnoj činjenici". Prema dijalektici taj materijalni svijet, a onda i svijest o njemu, nalaze se u "stalnom kretanju".