Doseljavanje Slavena na Balkan
From Wikipedia, the free encyclopedia
Naseljavanje Slavena na Balkansko poluostrvo smatra se da se najvećim dijelom odigralo u prvim decenijama 7. vijeka nakon serije ratova između Sasanidskog carstva (Perzije) i Avarskog kaganata protiv Istočnog rimskog carstva, odnosno Bizantije, koje je tokom tih sukoba izgubila veliki dio teritorija u Egiptu, Levantu, Maloj Aziji i na Balkanu. Osim sukoba za teritoriju ovi ratovi imali su vijersku notu jer je u osnovi bio i sukob između zoroastrizma sa hrišćanskim carstvom.[1] Okosnicu avarskog kaganata činila su slavenska plemena, koja su nakon neuspele opsade Carigrada u ljeto 626. godine ostala na širem prostoru Balkana, prijethodno naselivši bizantijske provincije južno od Save i Dunava, od Jadrana do Egeja pa sve do Crnog mora.[2] Iscrpljena ratovima, svedena na primorske dijelove Balkana, Bizantija nije bila u stanju da vodi rat na dva fronta i povrati izgubljene teritorije već se pomirila sa činjenicom o uspostavljanju Slavenske paganije, sa kojim je stvorila savez protiv Avarskog kaganata u Panoniji. Svoju glavnu vojsku usmijerila je protiv Perzije u Maloj Aziji. Perzija je bila poražena koja nikad više nije postala ozbiljan protivnik. U isto vrijeme, od 630. godine Muhammed postaje neosporan vođa Arapa. Te godine on je u triumfu ušao u Meku, koju je ranije morao napuštati, i njegova vijera Islam osvaja naglo sve veće krugove arapskih plemena. Danas se u stručnoj javnosti vodi debata o veličini slavenske seobe, odnosno da li je bila masovna ili manjeg obima čija su ratnička plemena preuzela vlast nad ruralnim starosedelačkim stanovništvom koje su slavinizirali tokom dva vijeka postojanja Slavenske paganije ili do njihove hrišćanizacije krajem 9. vijeka. U prilog ovome ide i činjenica da su naši naseljinici zadržali od naših starosedelaca nazive za glavne rijeke kao što su Drina (Drinus), Neretva (Naro), Morava (Margus) i sl. Jedan od rijetkih materijalnih predmeta koji danas podseća na ove epske i sudbonosne događaje na našim prostorima je zlatni avarski pojas koji se čuva u Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici.[3] Arheogenetska studija iz 2021. godine pokazala je da migracije Slavena u 7. vijeku nisu dovele do zamijene stanovništva, već do mješanja našeg autohtonog i genoma slovenskih migranata.[4] Tako da današnji ili savremeni Južni Slaveni u prosijeku nose 50 odsto genoma starih doseljenika i 50 odsto genoma novih slavenski doseljenika na Balkan.[5] U prošlosti, u formiranju nacija, značajnu ulogu je imala dominantnija ili vladajuća lingvizacija. Također, ova studija je otkrila ostatke individue sa arheološkog nalazišta iz današnje Srbije iz perioda Rimskog Carstva da vodi porijeklo iz današnjeg Sudana. Ovo je po svemu sudeći, najstarija otkrivena individua iz Sub-Saharske Afrike u Evropi.
Ovaj članak zahtijeva čišćenje. |
Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. |