Duševna bolest
From Wikipedia, the free encyclopedia
Duševna ili mentalna bolest[1] jeste ponašanje ili mentalni obrazac koji uzrokuje značajan stres ili oštećenje ličnog funkcioniranja.[2] Takve karakteristike mogu biti uporne, ponavljajuće i remitentne ili se javljaju kao pojedinačne epizode. Opisani su mnogi poremećaji, sa znacima i simptomima koji se uvelike razlikuju među određenim poremećajima.[3][4] Takve poremećaje može dijagnosticirati stručnjak za mentalno zdravlje, obično klinički psiholog ili psihijatar. U najširem smislu svaki poremećaj funkcija mozga koji utiče na mišljenje, osjećaje ili sposobnost osobe da komunicira sa svojom okolinom smatra se mentalnom bolesti. Duševno ili mentalno zdravlje je izraz koji se često upotrebljava da opiše postojanje ili nepostojanje duševne bolesti.
Precizna definicija ili klasifikacija duševnih bolesti su predmet trajnih kontroverzi, najčešće zbog toga što psihijatrija - nauka o duševnim bolestima - nije pratila napredak ostalih grana medicine, odnosno daleko više je bila pod uticajem raznoraznih političkih, ekonomskih i kulturnih faktora. Tako se, naprimjer, zalaganje za komunizam u SAD 1950-ih smatralo duševnom bolešću, dok su se 1970-ih u SSSR-u kritičari komunizma slali u duševne bolnice. Nešto svježiji primjer je homoseksualnost, koja je sve do ranih 1970-ih smatrana za duševnu bolest, dok se takvo mišljenje danas u mnogim krugovima smatra za simptom duševne bolesti zvane homofobija.
Uzroci mentalnih poremećaja često su nejasni. Teorije mogu uključiti nalaze iz niza oblasti. Mentalni poremećaji se obično definišu kombinacijom načina na koji se osoba ponaša, osjeća, percipira ili razmišlja.[3] Ovo može biti povezano s određenim regijama ili funkcijama mozga, često u društvenom kontekstu. Mentalni poremećaj je jedan aspekt mentalnog zdravlja. Kulturna i vjerska uvjerenja, kao i društvene norme, treba uzeti u obzir prilikom postavljanja dijagnoze.[5]
Usluge za mentalna oboljenja se nalaze u psihijatrijskim bolnicama ili u zajednici, a procjene provode stručnjaci za mentalno zdravlje kao što su psihijatri, psiholozi, psihijatrijske medicinske sestre i klinički socijalni radnici, koristeći različite metode kao što su psihometrijski testovi, ali se često oslanjaju na promatranje i ispitivanje. Tretmane pružaju različiti stručnjaci za mentalno zdravlje. Psihoterapija i psihijatrijski lijekovi su dvije glavne opcije liječenja. Ostali tretmani uključuju promjene načina života, društvene intervencije, vršnjačku podršku i samopomoć. U manjem broju slučajeva može doći do prisilnog pritvora ili liječenja. Pokazalo se da programi prevencije smanjuju depresiju.[3][6]
U 2019., uobičajeni mentalni poremećaji širom svijeta uključuju depresiju koja pogađa oko 264 miliona, bipolarni poremećaj koji pogađa oko 45 miliona, demenciju koja pogađa oko 50 miliona i šizofreniju i druge psihoze od kojih ima oko 20 miliona ljudi.[3] Neurorazvojni poremećaji uključuju intelektualnu nesposobnost i poremećaje iz spektra autizma koji se obično javljaju u djetinjstvu.[3][7] Stigma i diskriminacija mogu doprinijeti patnji i invaliditetu povezanim s mentalnim poremećajima, što dovodi do različitih društvenih pokreta koji pokušavaju povećati razumijevanje i promijeniti društvenu isključenost.