Epistemologija
grana filozofije koja proučava prirodu i obim znanja / From Wikipedia, the free encyclopedia
Epistemologija (starogrčki ἐπιστήμη – epistḗmē = "znanje", logos = govor) jest grana filozofije koja se bavi znanjem. Epistemolozi proučavaju prirodu, porijeklo i obim znanja, epistemičko opravdanje, racionalnost vjerovanja i razna srodna pitanja. Debate u (savremenoj) epistemologiji generalno su grupisane oko četiri ključna područja:[1][2][3]
- filozofska analiza prirode znanja i uvjeta potrebnih da bi vjerovanje konstituisalo znanje, kao što su istina i opravdanje;
- potencijalni izvori znanja i opravdanog vjerovanja, kao što su percepcija, razum, pamćenje i svjedočanstvo;
- struktura korpusa znanja ili opravdanog vjerovanja, uključujući to moraju li sva opravdana uvjerenja biti izvedena iz opravdanih temeljnih uvjerenja ili opravdanje zahtijeva samo koherentan skup vjerovanja;
- filozofski skepticizam, koji dovodi u pitanje mogućnost znanja, i srodni problemi, kao što je pitanje je li skepticizam prijetnja našim uobičajenim tvrdnjama o znanju i je li moguće pobiti skeptične argumente.
U ovim i drugim debatama epistemologija ima za cilj da odgovori na pitanja kao što su "Šta ljudi znaju?", "Šta znači reći da ljudi nešto znaju?", "Šta opravdana uvjerenja čini opravdanima?" i "Kako ljudi znaju da znaju?"[1][4][5][6] Specijalisti u epistemologiji postavljaju pitanja poput "Kako ljudi mogu stvoriti formalne modele o pitanjima vezanim za znanje?" (u formalnoj epistemologiji), "Koji su historijski uvjeti promjena u različitim vrstama znanja?" (u historijskoj epistemologiji), "Koje su metode, ciljevi i predmet epistemološkog istraživanja?" (u metaepistemologiji) i "Kako ljudi znaju zajedno?" (u socijalnoj epistemologiji).